Doseljavanje muslimana dio je paklenog plana “ljevice” i “ljudi iz sjene” kojim se želi uništiti Slovenija. To je bar interpretacija koju je ponudio bivši premijer i vođa opozicije Janez Janša na subotnjem skupu slovenskih desničarskih stranaka. Iako možda nešto maštovitije u svojim halucinacijama “tajne zavjere” koja neodoljivo podsjeća na antisemitizam prve polovice 20. stoljeća, ovo objašnjenje sasvim je u skladu sa zaoštravanjem za koje velik broj europskih političara vjeruje da im jedino može osigurati ostanak ili povratak na vlast. Riječ je zapravo o banalnom triku “kulturne” homogenizacije birača koji međutim ima vrlo ozbiljne posljedice. U njegovoj osnovi stoji ideja o specifičnim i fiksnim “vrijednostima” dominantnim u nekoj zemlji kojima strani element prijeti tihim uništenjem.
Bez obzira na to je li eksplicitno formulirana vojnom terminologijom ili prikrivena upozorenjima o “civilizacijskim implikacijama” migracija, ovakva retorika implicitno proglašava opsadno stanje i poziva na “obranu civilizacije”. U zemljama poput Slovenije, u kojoj nema novog naseljavanja izbjeglica koje bježe od posljednjih bliskoistočnih ratova i u kojoj već desetljećima muslimani čine oko 2 do 2,5% stanovništva, ideja “muslimanske invazije” koja će “oteti Sloveniju” zvuči jednako opasno kao ideja neminovne invazije vanzemaljaca iz znanstvenofantastičnih filmova – što (fascinantno) ne znači da nije uhvatila korijena. Iako formalno uz manje zapjenjena obrazloženja, nova “pravila” za izbjeglice u Belgiji – potaknuta posljednjim bombaškim napadima – nisu ništa manje promašena.
Autentično belgijski terorizam
Naime, istovremeno s Janšinom izjavom, belgijski državni tajnik za azil Theo Francken najavio je kako će u parlament poslati prijedlog zakona kojim se državljani zemalja koje nisu članice EU, a koji se žele u Belgiji zadržati duže od tri mjeseca, obvezuju potpisati obećanje da će se “pokušati uklopiti u belgijsku civilizaciju”. To, eksplicitno stoji u dokumentu, podrazumijeva da potpisnik razumije da je “nasilje prema drugoj osobi, supruzi i djeci kažnjivo po zakonu”, poštuje “slobodu vjeroispovijesti” (sic!) te da se obvezuje da će pokušati spriječiti terorističke napade. Iako je očito kako potpis na komad papira ne može garantirati ništa više od postojećih zakona koji iste stvari već reguliraju, novi će zakon uspjeti barem u jednom: legalizaciji ideje da je “belgijska civilizacija” nešto specifično čemu su muslimani inherentno suprotstavljeni i normalizaciji monstruozne laži su izbjeglice generatori terorizma.
Naime, kako se često bezuspješno podsjeća posljednjih tjedana, svi napadači na Bruxelles rođeni su upravo u Belgiji i “belgijska civilizacija” je zapravo jedina kultura koju su poznavali prije nego što su upravo u toj zemlji došli u kontakt s vehabijskih džihadizmom. Posebno je ironičan komentar na novi zakon međutim dao incident koji se dogodio svega dan nakon Franckenove najave. Na desničarskom skupu u Bruxellesu grupa nacista je automobilom namjerno pregazila muslimansku prolaznicu, istodobno se cereći i snimajući cijeli incident smartfonima. Ovaj incident nije međutim nazvan terorizmom, niti su napadači ikada bili pitani da li razumiju da je nasilje prema drugim osobama i ženama ili pak poštovanje slobodne vjeroispovijesti njihova građanska obveza i dio autentične “belgijske civilizacije”.
Drugim riječima, iz perspektive “pravne države” sasvim je nejasno po čemu bi vehabizam jednih Belgijanaca bio manje “belgijski” od nacizma drugih Belgijanaca. No, uzimajući u obzir trenutnu političku atmosferu u Europi, jasno je da proglašavanje “ratnog stanja” i zakonsko sumnjičenje svih muslimana kao potencijalnih terorista neminovno vodi ovakvim napadima.