U javnost je iscurio dokument o privatizaciji zdravstvenog sustava u Hrvatskoj čija je realizacija trebala biti implementirana bez demokratske rasprave o posljedicama. Kreator prijedloga uvođenja tržišnih cijena zdravstvenog i povlačenja države iz dopunskog osiguranja jedna je privatna osiguravajuća kuća koja u rastakanju zdravstvenog sustava vidi svoj profitni interes.
Reforma koju priželjkuje osiguravajuća kuća zvuči kao noćna mora za ogromni postotak stanovnika Hrvatske – nezaposlene, zaposlene na minimalcu, honorarce – a podrazumijeva povećanje dopunskog osiguranja sa 80 na 89 ili željenih “realnih”, “tržišnih” 150 kn; povećanje participacije s 10 na 15 kn, izlazak države iz dopunskog osiguranja i prepuštanje toga privatnim osiguravateljima, povećanje cijena svih zdravstvenih usluga s nevjerojatnim ciljem – smanjenja lista čekanja. Drugim riječima, nemušta u realizaciji smanjenja lista čekanja (npr. dodatnim zapošljavanjem medicinskog osoblja i izgradnjom novih bolnica) vlada bira ostaviti jedan dio građana bez osigurane javne zdravstvene zaštite.
Ministar nema kredibilitet
Ministar zdravlja Dario Nakić opovrgnuo je za Hinu postojanje “strogo povjerljivog dokumenta o zdravstvenoj reformi”, no s obzirom na preklapanja informacija različitih izvora objavljenih u Jutarnjem listu i na Indexu, Ministrova vjerodostojnost je upitnija od postojanja dokumenta. Naime, prema pisanju Jutarnjeg lista, Nakićeve “dezinformacije” zapravo su smjernice sadržane u Strategiji razvoja zdravstva do 2020. godine prezentiranoj na prošlotjednoj sjednici vlade, no sakrivene od očiju javnosti i obilježene kao “tajnu”.
Opoziciju na koju je naišao, Nakić pokušava diskreditirati običnim demantijima, pritom ne nudeći nikakvo pojašnjenje stvarnih reformi prema kojima bismo mogli vidjeti da planirane mjere zaista smjeraju poboljšanju kvalitete javno financiranog zdravstvenog sustava. S druge strane, sadržaj dokumenta dosljedno se poklapa s brojnim informacijama što kruže javnim prostorom od dolaska nove vlade, a u njima ono što Nakić smatra “stabilizacijom” javnost vidi kao privatizaciju i poskupljenje dijelova zdravstvenog sustava.
Privatne osiguravajuće kuće, koje se u ovakvim situacijama nalaze u sukobu interesa dok pokušavaju za sebe ostvariti financijsku korist, kako god da se stvar postavi, nisu subjekti kojima se smije dopustiti kreiranje javnih politika. S obzirom na pozornost koju je ova vijest već proizvela, otvara se prostor za optimizam da javnost neće dopustiti vladi provođenje štetnih procesa, makar ih zvali i reformama koje pritom javnosti ne garantiraju poboljšanje postojećeg stanja, nego samo nove financijske terete.