Europska unija i Kina dogovorile su detalje kojima se Kini omogućuje investiranje u Europski fond za strateške investicije (EFSI), odnosno, tzv. Junckerov plan – investicijski plan Europske komisije baziran na principu javno-privatnih partnerstava s ciljem poticanja europskog ekonomskog rasta uz pomoć 315 milijardi novih ulaganja u razdoblju od 2015.-2018. godine. U sklopu plana (i fonda) Put svile Kina se, kao prva ne EU zemlja, planira uključiti u Junckerov plan, a putem fonda ukupno teškog 10 milijardu eura. Kineska vlada moći će izabrati između projekata koje je prethodno selektirao EFSI, što je prema nekim informacijama, do sad kineskoj vladi predstavljalo problem.
Junckerov plan u teoriji bi, osim dugoročnih investicija, trebao favorizirati malo i srednje poduzetništvo, dok je strategija kineskih ulaganja u Europi nešto drugačija i svodi se na odobravanje velikih kredita, obično državama, te osiguravanje poslova kineskim firmama koje se potom podugovorima nude manjim poduzećima kao izvođačima radova. Također, dok je većina ulaganja iz Junckerovog plana usmjerena na zemlje europskog centra, Kina je dosad preferirala infrastrukturna i energetska ulaganja u zemlje periferije kako bi osigurala što brži prevoz roba iz Kine do EU.
Strateški prioriteti
Ulaganjem u Junckerov plan, osim ostvarivanja dobiti i boljeg infrastrukturnog povezivanja Kine s velikim EU tržištem, Kina također nastoji od EU dobiti status tržišne ekonomije. No, ta odluka nije tako jednostavna za EU koja u slučaju da Kina dobije željeni status može ostvariti veliki trgovački deficit, a koji bi se, prema nekim istraživanjima odrazio kao veliki pad europskog BDP-a u prvih pet godina od dobivanja statusa, zbog gubitka kontrole nad antidampinškim cijenama, pri čemu bi trajno nestao značajan broj radnih mjesta, posebno u ekonomijama poput Bugarske, Rumunjske i Mađarske.
Zasad nije jasno da li će i kada EU Kini odobriti status tržišne ekonomije. Ukoliko Kina zaista uloži 10 milijardi eura, postat će najveći investitor u Junckerov plan, što je pozicija koju je dosad zauzimala Velika Britanija sa 8,5 milijardi eura. Ukupno, ovaj fond dosad je privukao 80 milijarde eura.
Podsjetimo, Europski fond za strateške investicije ima za cilj ohrabriti privatne investitore na nova i što veća ulaganja, pritom favorizirajući zemlje europskog centra gdje je rizik niži, a profitna stopa veća. Kako je za Bilten pisao Domagoj Mihaljević “investicije u infrastrukturu najpotrebnije su zemljama periferije jer ih potencijalni investitori smatraju prerizičnima, a nacionalne države nemaju novac za njihovo financiranje”. No, umjesto logike potrebe, odluke o realizaciji projekata donose se na temelju ekonomske izvedivosti i sigurnosti povrata uloženog, neovisno o geografskim ili sektorskim prioritetima, a “privatni investitori također mogu birati između niza projekata u koje će ulagati što znači da će izbjegavati zemlje s višim rizikom, a usmjeravati financije u bogatije i sigurnije zemlje, one zemlje kojima su investicije tog tipa manje potrebne”.