politika
vijest

Imbeciland

Foto: AFP / MIchal Cizek

Otprilike nakon točno godinu dana u regionalnim medijima je ponovno iskrsnuo Vit Jedlička, predsjednik samozvane republike Liberland. Povod je intervju koji je Jedlička dao britanskom Independentu nakon što je ovaj vikend održao sastanak sa svojim “ministrima” i najavio nove akcije na “okupiranom teritoriju”. Podsjetimo, Jedlička je s nekoliko istomišljenika 13. aprila prošle godine na “ničijoj zemlji”, na nenaseljenom šumskom području Siga površine 7 km², na desnoj obali Dunava, proglasio republiku Liberland, odnosno – poreznu oazu. Policijske snage su tada osujetile “konstituiranje nacije” na teritoriju koji je žrtva katastarskog spora između Hrvatske i Srbije uslijed promjena korita Dunava, ali Jedlička ne odustaje. Štoviše, neki noviji politički procesi su mu poslužili kao inspiracija.

Iako je afera “Panama papers” sigurno narušila atmosferu oko poreznih oaza i libertarijanskih mokrih snova, Jedlička prednost svoje nacije-projekta vidi u transparentnosti konstituiranja. No, za početak je morao smisliti taktiku preuzimanja teritorija bez izravnog konflikta s hrvatskom policijom. I domislio se ingeniozne ideje kombinacije partijanja i izbjegličkog kretanja koju bi trebao realizirati ovoga ljeta. Naime, Jedlička tvrdi da je u dogovoru s organizatorima neimenovanih festivala koji bi mu pripomogli u privlačenju minimalno 5.000 ljudi, a onda bi svi ti ljudi jednostavno ušli na “oslobođeni teritorij” jer, kako kaže Jedlička, “nitko ne može zaustaviti 5.000 ljudi, vidjeli smo na primjeru izbjeglica”.

Kao i u slučaju prošlogodišnje javne uzbune oko formiranja Liberlanda i ove godine se neobičnost Jedličkinih ideja u medijskom prostoru ne zasniva na njihovoj bizarnosti već na činjenici da se radi samo o ponešto radikaliziranim političkim stavovima vodećih ekonomskih stručnjaka i kolumnista koji su u medijskim aranžmanima susjedi Jedličkinoj avanturi. Ali, kao što ni Jedličku ne brine što mu “domovinu” uvijek može preplaviti vodostaj Dunava, tako ni stručnjake ne brine što “poduzetnička klima” može učiniti za socijalnu bijedu.