Istaknute pripadnike novoformirane makedonske stranke Levica, u ponedjeljak ujutro privela je policija u Skopju na informativne razgovore radi optužbe za demoliranje ureda predsjednika republike Đorđa Ivanova tijekom jednog od prosvjeda koji već 12 dana bukte ulicama Skopja. Pokazalo se, također, da makedonske tajne službe prate veliki broj lijevih aktivista u akciji kodnog imena “biber” ili “papar”.
Političkoj napetosti u Makedoniji i dalje se ne nazire kraja. Protuvladini prosvjedi organiziraju se svaki dan s početkom u 18 sati, neovisno o lošem vremenu, hapšenjima i zastrašivanjima represivnih aparata kojima kontrolira svrgnuti premijer Nikola Gruevski. Suprotno dezinformacijama i neistinama o prosvjednicima koje konzervativni VMRO-DPMNE plasira u javnost uz pomoć provladinih medija i maštovitih teorija zavjere, prosvjede nisu organizirale međunarodne osovine zla već međusobno sasvim različite aktivističke grupacije čije politike i strategije određuju Makedonci.
Spomenute organizacije razlikuju se međusobno po društvenim vrijednostima, političkim usmjerenjima i metodama borbe, no ipak stoje okupljene pod minimalnim zajedničkim zahtjevom uklanjanja Gruevskog i VMRO-DPMNE-a s vlasti i vraćanja temeljnih demokratskih procedura u Makedoniju. Osim Levice, Lenke i Solidarnosti, u prosvjedima aktivno sudjeluju najveća oporbena stranka Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) na čelu sa Zoranom Zaevom, ali i brojne ljudskopravaške nevladine i zelene organizacije, zatim studentski plenumi i organizacije albanske etničke manjine. Kako potpora vladi sve više opada, tako se prosvjedima pridružuje sve veći broj organizacija, pa tako čak i neke manje centrističke te desničarske stranke.
Iza zatvorenih vrata
Usprkos više od godinu dana gotovo neprekinutih prosvjedovanja, kriza i dalje ne popušta. Nakon što je postalo jasno da je Sporazum iz Pržina propao, u petak se u Beču trebao održati novi sastanak. Međunarodna zajednica pokušava igrati ulogu mirotvorca i arbitra te, čini se, smatra da Gruevskom treba dati još koju priliku. Sastanak međutim nije održan jer se na njemu nije pojavio Zoran Zaev, predsjednik SDSM-a koji je najavio bojkotiranje izbora radi neispunjenja temeljnih osnova za poštene i demokratske izbore. Čin SDSM-a potaknuo je i druge stranke da odluče bojkotirati izbore.
SDSM se prošlog tjedna bio povukao iz organiziranja prosvjeda, radi čega se počelo spekulirati o tome da Zaev pregovara sa međunarodnom zajednicom i Gruevskim iza zatvorenih vrata, ali o sadržajima eventualnih pregovora nisu nam dostupne nove informacije. “No, ako i postoje, pregovori ne idu najbolje, jer se SDSM u ponedjeljak ponovno priključio prosvjedima”, smatraju Biltenovi sugovornici, aktivni organizatori prosvjeda. Pregovarajući s Gruevskim Zaev riskira gubitak potpore javnosti koja, podučena njegovim ranijim povlačenjima i kompromisima, nema povjerenja u odlučnost SDSM-a da zaista ne izađe na izbore najavljene za 5. jun. Raspuštanjem Sobranja, izbori se moraju održati, a ukoliko im SDSM da svoj legitimitet, Zaev bi osim stranke, kompromitirao i godinu dana prosvjedovanja. Prosvjedi su stoga bitni i kao mehanizam demokratskog pritiska na socijal-demokratsku stranku čija je taktika češće bila reteriranje pred pritiskom nego ustrajnost u vlastitim načelima.
“Nema pravda, nema mir”
Pritisci na društveni pokret s približavanjem datuma izbora sve više rastu. Tako je prije tjedan dana makedonski predsjednik Đorđe Ivanov u jednom intervjuu istaknuo kako tajne službe pod njegovom ingerencijom prate lijeve aktiviste koji su u jučer objavljenom tekstu u novinama Dnevnik optuženi da zajedno sa njemačkom parlamentarnom strankom Die Linke, brojnim nevladinim organizacijama iz Makedonije, Grčke, Europske unije, Američkom obavještajnom agencijom (CIA), Soroševim Otvorenim društvom, Muslimanskim bratstvom itd… ruše demokratski izabranu vlast u Makedoniji, između ostalog i namjernim kreiranjem izbjegličke krize u toj zemlji.
Članak kojeg su objavile najveće makedonske novine nevjerojatan je primjer kapitulacije svih kriterija novinarske struke, no i jasan indikator da se Dnevnik nalazi pod kontrolom Nikole Gruevskog. Osim osobnih imena, adresa i brojeva telefona pojedinih lijevih aktivista, u članku nema gotovo niti jedne točne informacije, a njihovo slaganje izrazito je tendenciozno, neistinito i predstavlja školski primjer teorija zavjere, obično indikator nerazumijevanja društvenih odnosa. Optužene organizacije imaju često i suprotne političke ciljeve, različite metode borbe i uglavnom se u društvenim konfliktima nalaze na različitim stranama. Cilj spomenutog članka je diskreditacija sve jačeg društvenog pokreta, a ovako radikalno odustajanje od kriterija struke jasan je pokazatelj sve većeg očaja Nikole Gruevskog kojem na raspolaganju ostaje sve manje resursa. Prosvjednici sad jednostavno moraju izdržati do kraja, usprkos hapšenjima te političkim i osobnim pritiscima pod kojima se nalaze.