Zakonska obaveza praćenja običaja manjinskih zajednica u Hrvatskoj prisilila je ove godine javnu Hrvatsku radioteleviziju na neobične logičke akrobacije. Naime, nakon što je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) preuzela vlast u zemlji, kao jedan od svojih prvih i osnovnih zadataka zadala si je preuzimanje kontrole nad tom televizijskom kućom, instalirajući novinare koje percipira kao “desne” odnosno sklone prije svega toj stranci, a onda i onim “konzervativnim” vrijednostima koje HDZ formalno promovira. S obzirom da je dio tih novinara zajedno sa svojom strankom zaštitnicom nerijetko bio angažiran u prokazivanju navodno prevelikog i neprimjerenog utjecaja Srba u Hrvatskoj, medijsko praćenje te zajednice pokazalo se kao osobito zahtjevan zadatak.
No to ne znači da nisu osmislili načine kako doskočiti izazovu. Subotnja je središnja informativna emisija pri tome bila vrlo ilustrativan primjer. Nakon što je državna televizija pripreme za Međunarodni dan rada pokrila opširnim prilogom o ultrakonzervativnoj udruzi/strančici U ime obitelji, koja je inače izrazito nesklona radničkim prvima (osim kada je riječ o njihovom pravu da posjećuju nedjeljnu misu), red je došao i na pravoslavni Uskrs, koji se ove godine poklopio s 1. majem. Prilog o proslavi pravoslavnog blagdana u Lici urednik Dnevnika Branimir Farkaš je najavio ovim riječima: “U doba komunizma i taj je blagdan bio šikaniran od vlasti pa se posebice u Lici uništilo mnogo crkava, a svećenicima je onemogućen rad”.
Antikomunistički ekumenizam
Uvodni stejtment trebao je dati dodatnu legitimnost nezgodnoj obavezi HRT-a da se bavi Srbima, predstavljajući ih kao samo još jedne žrtve komunizma. No navodni podatak koji se predstavlja kao opće poznata i neosporna činjenica zapravo je šokantna i besramna manipulacija koja je svjesno falsificirala povijest i pravoslavlja i srpske zajednice u Hrvatskoj. Naime, osim što je malo koja pravoslavna crkva u Lici preživjela sustavne pokušaje iskorjenjivanja u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, velik broj ih je stradao i u Domovinskom ratu. Slično nedavnom falsifikatu Jakova Sedlara, trik domaćih revizionista ne svodi se više samo na negiranje činjenice žrtava, već prije na prebacivanje krivnje na druge aktere, konkretno komuniste.
Dakako, ni u Drugom svjetskom ni u Domovinskom ratu Srpska pravoslavna crkva nije igrala samo ulogu žrtve, već je dapače aktivno sudjelovala u raspirivanju mržnje i promociji velikosrpskog projekta. Tu je nezgodnu činjenicu moguće ublažiti samo pozivanjem na antikomunističku solidarnosti hrvatskih i srpskih nacionalista i ultrakonzervativca. U tom smislu čini se da je konačno pronađen odgovor na pitanje koje domaći šovinisti rado ironiziraju: “Ko nas bre zavadi?”. Pa naravno, komunisti. Isti oni koji su svojevremeno ugušili oba velikodržavna šovinistička projekta.