Najveće postignuće Europske unije, Šengenski sporazum, potpisan prije 31 godinu, koji stanovnicima EU garantira slobodno kretanje po cijelom teritoriju Unije, na klimavim je nogama. Prema informacijama koje su procurile u njemačkim medijima, čini se da će Europska komisija na sastanku u srijedu (4. maja) odobriti Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Francuskoj, Norveškoj i Švedskoj i nakon sredine mjeseca maja produljenje kontrola na unutarnjim granicama uvedenih protekle jeseni s ciljem sprječavanja migranata da slobodno stignu do željenih utočišta.
Kako bi to bilo pravno moguće, Komisija mora pronaći razlog aktivaciji kriznog mehanizma ugrađenog u šengenski sporazum, a prema kojem članice mogu uvesti unutarnju kontrolu granica na 10 dana, u slučaju javne potrebe ili zaštite nacionalne sigurnosti. Ako problem nastavi postojati, unutarnja kontrola granica može se produžiti na još 20 dana, ali ne duže od dva mjeseca. Onda kad se prijetnja smatra “izvjesnom” i ovaj period može se produžiti na period od 30 dana do 6 mjeseci, i tako ponavljati u trajanju do dvije godine (čl.26), i samo u “izvanrednim okolnostima”.
Ukoliko pak zemlje članice u srijedu ne dobiju dozvolu EK za aktivaciju kriznog mehanizma, gubi se pravna osnova za produljenje kontrola na unutarnjim granicama te bi države morale ponovno uspostaviti puna šengenska pravila nakon 12. maja.
“Manja” šteta
Premda su prve studije o štetnosti suspenzije Šengena prognozirale ogromne ekonomske gubitke, prema novijim procjenama ekonomska šteta, premda velika, mogla bi ipak biti niža nego što se očekivalo, pa je tako svoju procjenu štetnosti suspenzije Šengena smanjio i bavarski Ifo institut na između 26 i 66 milijardi eura godišnje. No, računica koja je pomogla učiniti da se šteta od 66 milijardi eura manjeg ekonomskog outputa u krizom pogođenoj EU čini prihvatljivom cijenom, uključuje imaginiranu štetu koju bi prema mišljenju čelnog čovjeka odjela za vanjsku trgovinu pri Ifo institutu Gabriela Felbermayra nanijeli imigranti, pa su prema njegovom mišljenju “ovi troškovi tek mali dio ukupnih iznosa koji bi se mogli pojaviti u slučaju pojave nekontrolirane mase imigranata”, premda za to nema baš nikakvih dokaza. No, ako se već radi o ekonomskoj “računici” onda bi osim pojedinačnih izgreda koje bi mogli napraviti imigranti u nju trebalo uključiti barem i zaradu koju će zemlje članice Šengena ostvariti eksploatacijom jeftine, nezaštićene imigrantske radne snage.
Podsjetimo, premda je balkanska migrantska ruta zatvorena zahvaljujući žestokim naporima policija i vojski te izrazito lošem tretmanu izbjeglica, u medijima se to prikazuje kao uspjeh Europsko-turskog dogovora, te se trenutno time pokušava opravdati daljnja kontrola unutarnjih granica. No, kako krivca uvijek mora biti, baš kao što je Grčka optužena za odgovornost za nastanak balkanske rute, sada se za daljnje postojanje kontrola na unutarnjim granicama optužuje Italiju, zemlju žestoko pogođenu ekonomskom krizom koja samostalno ne može kontrolirati očekivani priljev izbjeglica, te će se čini se, po ovom pitanju ponoviti grčki scenarij.