Još od uspostave nove hrvatske vlade glavni novinarski i analitički napor sveo se na pokušaje procjene tko zapravo drži konce u rukama, odnosno tko doista vlada. Ima li premijer Orešković ikakvu autonomiju u donošenju odluku ili je samo marioneta? Jesu li se Orešković i čelnik Mosta Božo Petrov “udružili” protiv Tomislava Karamarka? Je li možda predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zaobilaznim i neformalnim putevima zapravo proširila svoje skučene ovlasti? Drmaju li zapravo svime iz pozadine javnosti ne toliko poznati Karamarkovi prijatelji poput Josipa Petrovića? Stoji li iza Mosta UDBA ili Opus Dei? Cijeli niz takvih pitanja kruži medijskim poljem posljednjih mjeseci, a čak su i građani anketno ispitivani o tome što misle tko je zapravo glavni igrač.
Odgovor na sva ta pitanja smo na određen način saznali jučer, iako se odavno ne radi o nikakvoj tajni. U Dnevniku Hrvatske televizije objavljen je isječak iz intervjua novinara Željka Karduma s Pierreom Moscovicijem, povjerenikom Europske komisije za ekonomska i financijska pitanja. Intervju je odrađen povodom objave korekcija procjene rasta hrvatskog BDP-a. Pored toga što je u one nepune dvije minute puštene na Dnevniku Moscovici četiri puta spomenuo strukturne reforme, cinizam njegovih odgovora jasno je ukazao na to tko “zapravo vlada” u Hrvatskoj, preciznije, tko određuje manevarski prostor onima izabranima na izborima. Na pitanje novinara misli li da je nužno da se za rast konkurentnosti srežu socijalna davanja, Moscovici je odgovorio da nema namjeru komentirati politike hrvatske vlade jer se radi o suverenim odlukama. Koliko je ta suverenost elastičan pojam potvrdio je odmah u sljedećem pitanju komentirajući izglede Hrvatske u tzv. proceduri makroekonomskih neravnoteža.
Dakle, navodno suverena država nalazi se u proceduri kojom se nadgleda njena fiskalna politika, a za slučajeve nepoštivanja pravila čak su predviđeni i financijski penali. Odluka je na vama hoćete li rezati socijalne transfere, ali okvir kojim se proračunska politika vodi ne smije se propitkivati. Tu je najvidljivija sva mizerija domoljublja HDZ-a i inzistiranja na uspostavi suverene Hrvatske kao jedinog političkog ishodišta današnjeg trenutka. Cijela ta priča stala je u jednu ciničnu opasku briselskog birokrata, predstavnika vizije ekonomskog razvoja Europe koja se da svesti na parafrazu slavne misli Garyja Linekera: evropska ekonomija je konkurentska borba u kojoj se 28 država utrkuje do dna i u kojoj uvijek pobjeđuje Njemačka.