Predsjednik općine Obrenovac Miroslav Čučković negirao je svoju raniju izjavu da je strani investitor u Obrenovcu, kineska kompanija Mei Ta imala uvid u zdravstvene kartone 55.000 njihovih građana. Samo dva dana ranije Čučković je u intervjuu za Insajder, hvaleći se kvalitetom procesa zapošljavanja u novoj fabrici putem analize ljudskih resursa, kazao kako je Mei Ta “analizirala svih 55.000 zdravstvenih kartona zato što ozbiljne kompanije gledaju kakvo je zdravstveno stanje tog dela stanovništva, zato što neće da plaćaju penale zbog iznenadnih bolesti, invaliditeta i tako dalje”. Objašnjavajući dalje kvalitetu ove investicije i naglašavajući ozbiljnost pristupa kojom je, pa i on osobno, uspio privući strane investitore, na čemu mu svi građani imaju biti zahvalni, Čučković je kazao kako su dodatno analizirali pedigree 7.000 radnika koji se nalaze na zavodu za zapošljavanje, s fokusom na one kojima su roditelji radili u Iskri, uz “znanstvenu” artikulaciju kako takvi ljudi ne mogu da budu loši radnici, pa je cilj bio vidjeti da li ti radnici imaju “gen elektro ili mašinskog stručnjaka”.
Čučković se kasnije ispravio kazavši kako nitko iz općine Obrenovac nije davao kineskoj kompaniji zdravstvene kartone na uvid, te istaknuo kako se nije dogodilo ništa protuzakonito, no da su “svi građani Obrenovca koji su konkurisali za posao u fabrici u izgradnji Mei Ta pristali na zdravstveni pregled radi zaposlenja i da oko toga nema potrebe da se pravi afera”. Čučkoviću čini se, nije sporna nova strategija snižavanja cijene rada, ona koja izostavlja ljude koji bi se nekad u budućnosti mogli razboljeti. Srbija dopuštajući ovu praksu ponovno pristaje biti poligon za okrutne poslovne politike nezamislive u drugim, pa i susjednim zemljama. Uz to, ova je politika nastavak trenda prebacivanja tereta socijalne reprodukcije na same radnike što onemogućava zadovoljavajuć životni standard i povećava radničku izloženost siromaštvu.
Na izjave predsjednika općine reagirali su Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić i Ministar zdravlja i socijalne zaštite Zlatibor Lončar. Obojica su negirala Čučkovićeve izjave i najavili pokretanje postupka za provjeru zaštite podataka. Šabić je za B92 kazao “Ja sad ne znam kako da objasnim tu izjavu da je sve u redu. Ili se predsednik Opštine Obrenovac malo zaneo, pa je, naglašavajući taj veliki trud i serioznost saradnje sa stranim investitorom, malo preterao, i to je najbolja varijanta, ali svaka varijanta u kojoj podaci o zdravstvenom stanju 55.000 građana jesu stavljani na raspolaganje stranom investitoru je i krivično delo”.
Sve za investitore
Koliko je daleko Srbija spremna ići da privuče famozne investitore pokazuje nam još jedno Insajderovo istraživanje koje ukazuje na razlike između privida blagodati investicija što stvaraju lokalni političari i kvantitativnih pokazatelja. Prema Insajderu, najveći investitor u Srbiji, ali i i investitor u investitore je sama država, a koliko je točno uložila u privlačenje stranih investitora, nije moguće izračunati.
No, analizom više ugovora, Insajder je potvrdio ono što lijeve politike također odavno objašnjavaju: strani investitori obavezuju se ugovorima svojim novim zaposlenicima isplaćivati minimalac, dakako, uz državne subvencije, a eventualno taj minimalac može rasti u iznosu do 20 posto. Ugovori o subvencijama između države i stranih investitora traju uglavnom od tri do pet godina i u tom periodu investitori se uz dostavljanje bankarske garancije obavezuju da neće prodati zemljište koje je država ustupila bez naknade. “Imaju obavezu da zauzvrat zaposle određen broj radnika, ali ne odjednom, nego u periodu od nekolikog godina i da ukupan broj zaposlenih ne smanjuju još narednih pet godina. U najvećem broju slučajeva Srbija nema nikakav udeo u vlasništvu budućih fabrika u koje ulaze. Najveća subvencija osim u novcu za strane investiture u Srbiji jeste i jeftina radna snaga.”
Tako primjerice investicije Srbije u kompaniju Mei Ta iznose 22.7 milijuna eura, no zauzvrat Srbija ne stječe nikakav udio u vlasništvu. Štoviše, premda se najavljuje kako će Mei Ta zaposliti 1.400 obrenovačkih stanovnika, prema ugovoru dostupnom Insajderu, kompanija u prvoj godini treba zaposliti tek 40 ljudi, a u narednih 6 godina ukupno 770 radnika.
Srbiji su potrebna nova radna mjesta, no potrebna joj je i racionalna javna investicijska politika; postojeća očito samo gomila gubitke: financijske, nekretninske i u broju radno aktivnog stanovništva.