Nova cijena prilagodbe klimatskim promjenama pet je puta veća od prethodnih procjena, javljaju Ujedinjeni narodi. Priopćenjem koje je UN izdao u utorak naglašava se kako će se gospodarski troškovi prilagodbe povećati sa 280 milijardi dolara godišnje na 500 milijardi do 2050 godine čak i ako se globalno zatopljenje uspije zaustaviti na ciljana 2 stupnja Celzijusa. Predviđeni troškovi ne odnose se na cijeli planet nego na tzv. ‘zemlje u razvoju’ koje su zbog lošijih ekonomskih situacija posebno pogođene klimatskim promjenama.
No, najveći problem, u ovom kontekstu, naglašavaju u UN-u, predstavlja razlika između sredstava dostupnih za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovim stvarnim troškovima. Ta razlika nazvana je jazom u financijskoj adaptaciji, a osim samih iznosa ovaj pristup problematizira i činjenicu da ne postoji nikakav dogovor oko oblika financiranja posljedica klimatskih promjena, kao što ne postoji ni plan mobilizacije za ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma potpisanog ove godine na Dan planeta Zemlje, a na temelju dogovora postignutih na konferenciji održanoj u decembru. Premda UN prepoznaje problem neadekvatnog okvira financiranja ekonomskih i socijalnih posljedica klimatskih promjena, ipak se umjesto ovom politikom bavi tek procjenama troškova te se fokusira na apel svim zemljama da povećaju izdvajanja za ovaj problem i to za 6 do 13 puta.
Relevantnost političkih strategija
No, za zemlje u razvoju važnije je pitanje oblika ulaganja: da li će se ono voditi dosadašnjim, a neučinkovitim metodama financiranja, putem zajmova Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Europske centralne banke ili će se raditi o javnim ulaganjima u infrastrukturu.
Na primjeru poplava koje posljednje dvije godine pogađaju balkanske zemlje, a koje su izravna posljedica klimatskih promjena, vidjelo se kakve probleme zemlje mogu očekivati. Ekonomska situacija dodatno pogoršana krizom i mjerama štednje kao destruktivnim oblikom pokušaja njezinog rješenja uzrokovali su zapuštanje cijelog javnog sektora, pa tako i dijela koji se bavi infrastrukturom za očuvanje od “prirodnih katastrofa” poput poplava – zapušteni sustavi obrane, devastirana javna zaštita kompenzirana civilnim volontiranjem i ovisna o entuzijazmu građana, ali i ekonomske štete poput poplavljenog poljoprivrednog zemljišta ne dobivaju dovoljnu medijsku i javnu pozornost nužnu za adekvatnu sanaciju socio-ekonomskih posljedica klimatskih promjena.
Kao što UN-ovo izvješće apstraktno problematizira, može se poprilično jednostavno konkretizirati: za ‘zemlje u razvoju’, poput balkanskih, pitanje nadležnosti za poplave (međunarodne institucije (krediti) ili države (javna ulaganja)), da li će se problemu pristupiti na regionalnoj razini multilateralnom suradnjom ili u okviru granica nacionalnih država pitanja su izrazite društvene važnosti koje nadilaze tek birokratsko pitanje iznosa sredstava koja je potrebno uložiti u sanacije.
Podsjetimo, prije dvije godine, u pet dana obilnih kiša nakupilo se više vode nego što je na Balkanu zabilježeno u 120 godina praćenja padalina. To je pak uzrokovalo nestanak preko 100.000 domova, više desetaka smrtnih slučajeva, ostavilo je cijela sela pod vodom, ukazalo na javnu zapuštenost postojeće antipoplavne infrastrukture i najvažnije, nespremnost države da se nosi s ovim problemom.1
- Oceani su danas topliji za 0,6 stupnjeva Celzijusa u odnosu na 70-e godine prošlog stoljeća, što dovodi do povećanog isparavanja i uzrokuje zagrijavanje oceanskog zraka jer atmosfera sadrži veći udio vode. Dakle, toplija mora dovode do većeg isparavanja, a topliji zrak (temperature također u porastu) može sadržavati veće količine vode. Štoviše, porast temperature zraka za jedan stupanj znači i porast količine vlage u zraku od 7 posto. Vlaga se u zraku koncentrira putem atmosferskih fronti koje se stvaraju i zgušnjavaju s obzirom na prepreke na tlu na koje nailaze, poput recimo planina. To dovodi do nastanka razlika u atmosferskoj vlagi i uzrokuje kišu. No, prema posljednjim istraživanjima, količina kiše koja je pala na Balkanu (i sl. npr. u Coloradu i Afganistanu) ne mogu se objasniti samim povećanjem temperatura. Padaline na Balkanu premašile su za pet puta očekivanu količinu vode s obzirom na zagrijavanje. Stoga su istraživači na Sveučilištu u Potsdamu rješenje potražili promatranjem planetarnih tokova stalnih zračnih struja te došli do zaključka da su obilne količine kiša koincidirale sa zaglavljenjem stalnih zračnih struja iznad Balkana. Znanstvenici ističu da korelacija još nije utvrđena, no koincidencija između kiša i zračnih strujanja je u najmanju ruku temelj za daljnja istraživanja i potencijalno objašnjenje obilnih balkanskih kiša. [↩]