U Makedoniji se građani i dalje okupljaju svaki radni dan protestirajući protiv tehničkog premijera Nikole Gruevskog i njegove konzervativne stranke VMRO-DPMNE čija je vlast žilavija i ukorjenjenija nego što bi se možda na prvu moglo očekivati. Okupivši se ispred zgrade specijalnog tužiteljstva osnovanog da razjasni korupcijske kanale vladajuće stranke i ostalih sudionika, uz tonove međunarodne proleterske himne Internacionale protest je, kao i obično, završio kod zgrade vlade. Jedan od rezultata kontinuiranog prosvjedovanja je promjena Zakona o pomilovanju kojom je amandmanima predsjedniku Đorđu Ivanovu omogućeno da poništi spornu amnestiju za više od 50 političara umiješanih u aferu prisluškivanja građana i namještanja izbora. Od predsjednika se očekuje da u roku od 30 dana postupi prema tom amandmanu i poništi odluku.
Osim prisluškivanja desetaka tisuća ljudi – novinara, oponenata i ostalih – VMRO-DPMNE ima i sigurnu glasačku bazu na kojoj se između ostalog nalazi 100.000 preminulih, nepostojećih ili dvostruko registriranih glasača (oko 5 posto izbornog tijela). No, najnoviji sloj korumpiranosti Gruevskog izašao je na vidjelo s podacima o financiranju njegove stranke. Na listi donatora nalaze se naime brojne ličnosti iz javnog makedonskog života koje su ostale iznenađene informacijom da su donatori vladajuće stranke. Ne radi se ovdje o novinarskoj dezinformaciji već se na listi donatora zaista nalaze osobe koje nikad nisu donirale sredstva Gruevskom. Pritom se ne radi o beznačajnim sredstvima već iznosima i oko 1000 eura, što je iznos tri puta veći od makedonskog minimalca.
Presedani i međunarodna zajednica
Pokušaj rušenja Gruevskog ne teče nimalo glatko. Godinu dana nakon potpisivanja Sporazuma iz Pržina kojim se osniva tehnička vlada i dalje na čelu s Gruevskim, najveće parlamentarne stranke dogovorile su se o tri uvjeta za nove, izvanredne izbore – pročišćavanje glasačkih popisa, osiguravanje slobode govora i osnivanje specijalnog tužiteljstva koji bi procesuirao korupciju – nijedan od uvjeta nije realiziran, a nakon manevra predsjednika s amnestiranjem političara odgovornih za postojeće stanje te nakon što je Ustavni sud postavio presedan ponovno konstituirajući ranije raspušteno Sobranje, opozicijski (SDSM) ministri i zamjenici dali su prošli tjedan ostavke na pozicije u tehničkoj vladi čime je VMRO-DPMNE ponovno uspostavio većinu u makedonskom parlamentu.
Cijeloj situaciji ne pomaže ni patronizaciji sklona međunarodna zajednica kojoj nije čini se sasvim jasno što se točno u Makedoniji događa. Tako je primjerice nizozemski laburist Bert Koenders, predsjednik Vijeća ministara pri EU i nizozemski ministar vanjskih poslova (nespretno) izjavio kako je na makedonskim građanima da se izjasne žele li poštene i fer izbore. Jasno, bila je to referenca na godinu i pol dana žestokih uličnih nemira, no istovremeno i negiranje ili barem slabljenje utjecaja činjenice da je upravo makedonska javnost djelatni politički subjekt koji proizvodi pritisak da se sruši Gruevski. Suprotno nadanjima građana, međunarodna zajednica usprkos zauzimanju uloge mirotvorca, ne prati odlučnost javnosti. Samo posljednji u nizu takvih primjera je i jučerašnji ministarski sastanak EU na kojem je rasprava o Makedoniji odgođena jer se na njoj nisu pojavili britanski i njemački predstavnici koji su temu stavili na dnevni red.
U međuvremenu, još jedni nepošteni izvanredni izbori u Makedoniji spriječeni su zahvaljujući kontinuiranom demokratskom pritisku izraženom na ulicama, a ne ulozi mirotvorca međunarodne zajednice.