Prema pisanju Slobodne Dalmacije, izvjesni Ivo Dumančić, bivši instruktor topništva u Hrvatskoj vojsci i organizator “hrvatskih dobrovoljaca” u Ukrajini, dobio je dvogodišnju zabranu ulaska u tu zemlju. Pretpostavlja se da je i drugih navodno dvadesetak hrvatskih državljana koji su ratovali u redovima “bojne” (sada pukovnije) Azov – paravojne skupine u čijem su sastavu većim dijelom pripadnici ukrajinskih i stranih ekstremnih desničara i nacista – dobilo sličnu mjeru. Zabrane su po svemu sudeći posljedica pokušaja ukrajinske vlade da pod stranim pritiskom poveća vlastiti legitimitet i ograniči utjecaj rasista koje je svojevremeno entuzijastično regrutirala. Vijest se temelji na podacima koje je dao sam Dumančić preko svojeg Facebook “profila”, jer domaće institucije o događanjima ne daju nikakve podatke.
Podsjetimo, početkom prošle godine, grupa hrvatskih državljana povezanih s nacističkom mrežom pod nazivom “Misanthropic Division” (Divizija čovjekomrzaca) pohvalila se kako je otputovala na ratište u istočnoj Ukrajini. Iako su njihove veze s naoružanim rasističkim organizacijama koje su sudjelovale u napadima na civile i otvoreno proklamirale “rasni rat” bile javne i lako provjerljive, bivša je ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, zajedno s ostatkom vlade i povezanih službi, umanjivala njihov značaj tvrdeći da je njihov odlazak u redu i implicirajući da se ipak bore za “pravu stranu”. U međuvremenu, kako se otvoreno ratovanje stišalo, Azov (koji je nazvan po dijelu Rusije koji ukrajinski ekstremni desničari žele anektirati) preuzeo je uglavnom parapolicijske dužnosti zastrašivanja stanovništva nesklonog vlastima.
Uzvraćena gostoprimstva
Trenutno ovo paravojska čiji je cilj zamjena demokracije “naciokracijom” djeluje uglavnom u okolici Odese na jugozapadu zemlje gdje ih je angažirao Mihail Saakašvili, bivši predsjednik Gruzije i neizabrani “guverner” Odese. Njihove aktivnosti primarno uključuju rušenje sovjetskih spomenika s tematikom Drugog svjetskog rata uz koje je veći dio stanovništva te regije iz povijesnih razloga emotivno vezan. Da ova djelatnost ne prolazi lako svjedoči i nekoliko snimki postavljenih na platformi YouTube u kojima nenaoružani stanovnici pojedinih sela tjeraju ovu grupu nacista s rušilačkim ambicijama iz svog mjesta. No osim zaštite lokalnih gubernatora, Azov uživa i značajnu financijsku podršku pojedinih tajkuna koji paravojsku koriste za vlastite praktične ciljeve osiguravanja i jačanja političkog utjecaja.
Nakon objave o zabrani ulaska u Ukrajinu, Dumančić je izrazio žaljenje što nije mogao “dovršiti sve svoje poslove” u toj zemlji. U međuvremenu, sudeći prema javno objavljenim podacima, ovaj se bivši dobrovoljac Azova angažirao u protupobačajnom pokretu “Hod za život” (sic!), a politička stranka “Projekt domovina” koja je povezana s tim pokretom na današnjoj je konferenciji za medije najavila svoju borbu za zabranu “komunističkih simbola”, slično zakonima koji su na snazi u Mađarskoj, Poljskoj i – Ukrajini. Iskustvo ukrajinskih “dobrovoljaca” u tom bi im smislu moglo biti korisno. Zbog likvidacija civila s kojima se Azov otvoreno hvali i reklamira u stilu samozvane Islamske države, SAD i Kanada, dvije zemlje koje obučavaju ukrajinske vojne i paravojne snage, zabranile su svojim vojnicima kontakt s ovom grupom.
Hrvatska je s druge strane više puta omogućila pripadnicima Azova da preko ukrajinskog veleposlanstva dolaze na “rehabilitaciju” na hrvatsku obalu, a dopustila je i domaćim “dobrovoljcima” da se više puta vraćaju i odlaze iz zemlje, sve dok im isto nije zabranila Ukrajina, te da se o svojim aktivnostima redovito hvale po domaćim medijima.