Kako piše Radiotelevizija Srbije, pozivajući se na neslužbene izvore u Bruxellesu, Hrvatska je dala pismenu suglasnost za otvaranje poglavlja 23 između Srbije i EU. Službena odluka očekuje se tijekom današnjeg dana. I dok šef hrvatske diplomacije Miro Kovač ovo očekivano nastoji prikazati kao vlastiti uspjeh, zasad nije jasno da li je tome zaista tako. Za razliku od njegovih izjava prema kojima su svi zahtjevi Hrvatske prihvaćeni, beogradske Večernje novosti prenose kako hrvatski zahtjevi nisu prihvaćeni u originalnim formulacijama već su znatno ublaženi i prilagođeni europskoj praksi.
Ovaj scenarij kao realističan ishod hrvatske blokade predviđali su mediji diljem regije već prije mjesec dana koliko je trajalo prepucavanje Bruxellesa sa Zagrebom. Naime, Europska komisija nije mogla početi izradu nacrta o zajedničkom stajalištu EU pa tako niti tražiti od Srbije njezina stajališta o sadržaju poglavlja 23 dok se ne postigne konsenzus 28 članica. Za konsenzus je nedostajao jedino hrvatski glas, stoga je cijela rasprava prebačena na više tijelo COREPER s ciljem povećanja diplomatskog pritiska na Hrvatsku.
Službeni Zagreb tražio je izmjenu srpskog zakona o jurisdikciji za suđenje za ratne zločine, smatrajući da se njime Beograd proglašava nekom vrstom regionalnog Haaga te jamčenje parlamentarnih mjesta za pripadnike hrvatske manjine. Međutim, EU je Hrvatskoj odgovorila kako je nemoguće tražiti jamstva za manjine jer takve zakone nemaju ni mnoge države EU. Također, beogradsko proglašavanje univerzalne jurisdikcije za ratne zločine na ovim prostorima proglašeno je političkim pitanjem, a Hrvatskoj je sugerirano da se to rješava bilateralnim putem između Zagreba i Beograda nakon otvaranja pregovora.
Nijedna od ovih informacija o Poglavlju 23 nije nova. Stoga se postavlja pitanje: ako su ovi zahtjevi na kojima konzervativna hrvatska vlada osvaja glasove toliko krucijalni, zašto je tako lako, nakon malo EU pritiska, od njega odustala? A ako rješenje ovog problema leži u bilateralnim diplomatskim nadmudrivanjima Hrvatske i Srbije zašto je uopće odmah u startu upotrijebila najradikalniji oblik pritiska? Posebno ako se znalo, a znalo se, da će od njega vrlo lako odustati. Ovaj neozbiljni igrokaz hrvatske diplomacije služio je tek zavaravanju njezine konzervativne glasačke baze, uz jeftini PR spin u kojem će Kovač ovaj neuspjeh, u dobroj tradiciji hrvatske diplomacije, pokušati prikazati kao svoj uspjeh.