Usprkos visokim temperaturama u Skopju je u ponedjeljak navečer održan jedan od najmasovnijih prosvjeda posljednjeg vala nazvanog “Šarena revolucija” koji se već 55 dana održavaju svakog dana osim nedjeljom. Jučerašnji prosvjed reakcija je na neispunjen zahtjev za formiranjem nove prijelazne vlade koja bi isključivala godinu dana dugu aktualnu tehničku vlast Nikole Gruevskog i na nepodnošenje neopozive ostavke predsjednika republike Đorđa Ivanova.
Osim uobičajenog gađanja institucija bojama prosvjednici su jučer pokušali srušiti spomenik Prometeju u takozvanom “Ženskom” parku, na što je policija reagirala bacivši na prosvjednike šok-bombu. Šok-bomba je eksplozivna naprava koja prilikom aktivacije ispušta snažnu buku i zasljepljuću svjetlost no zanimljivo je da ova radikalna spremnost policije na obranu spomenika ide do razine upotrebe nasilja nad demonstrantima. No, zanimljiva je i prosvjedna normalizacija stvarnosti te nizak stupanj izvještavanja o ovom događaju u makedonskim medijima. Uzrok izostanku analiza policijske spremnosti za nasilje nad prosvjednicima vjerojatno možemo tražiti i u još neprovedenoj medijskoj reformi što Gruevskom i dalje omogućava posrednu kontrolu medijskog sadržaja.
Materijalni uvjeti
Neispunjeni zahtjevi Šarene revolucije kao i neispunjeni uvjeti Sporazuma iz Pržina i dalje svjedoče žestokoj ukorijenjenosti VMRO-DPMNE-a u makedonskom političkom sustavu. Usprkos masovnosti prosvjeda, ostaje dojam slabije političke artikulacije novih zahtjeva prosvjednika koji su nakon isteka roka 18. juna za novu prijelaznu tehničku vladu i neopozivu ostavku predsjednika, očito pogubljeni u dostupnim im metodama političke borbe, na sve to reagirali jučerašnjim postavljanjem novog zahtjeva, ovog puta s fokusom na rad nezavisnog tužiteljstva, što je jedan od uvjeta iz Pržina, postignutih dogovorom vlasti i opozicije prije godinu dana.
Politička dezorijentiranost Šarene revolucije sve je očitija te stječe dojam da se politički procesi u Sobranju odvijaju sve neovisnije o prosvjednicima čija se zbunjenost očituje u tjednom mijenjanju već odavno artikuliranih zahtjeva. Podsjetimo da Šarena revolucija predstavlja zaokret s obzirom na prethodne prosvjedne valove kad su prosvjednici bili primarni subjekt rušenja vlade premijera Nikole Gruevskog. Tada su se zahtjevi artikulirali s obzirom na socio-ekonomske kriterije, prosvjedi su bili masovniji, a sve društvene skupine mogle su se poistovjetiti za zahtjevima.
Od početka rušenja Gruevskog prošlo je više od godinu i pol dana, a socioekonomska situacija u zemlji i dalje je loša. Prema posljednjim izvještajima makedonskog Zavoda za statistiku, gotovo 30 posto stanovništva raspolaže na mjesečnoj razini s budgetom od bijednih 100 eura, a glavni izvor prihoda ovih stanovnika su penzije, socijalne naknade i doznake iz inozemstva (Potrošnja domaćinstava u 2015.). Prema istom izvještaju tek 6,3 posto anketiranih domaćinstava može u cijelosti zadovoljiti svoje mjesečne životne potrebe. Za dovršetak procesa započetog prvim valom prosvjeda nužno je vratiti se temama koje su uopće i pokrenule lavinu javnog nezadovoljstva.