Ako je vjerovati izračunima Udruge poreznih obveznika Lipa, od danas se u Hrvatskoj lakše živi. Naime, oni su 1. srpnja proglasili Danom porezne slobode i tim povodom će se sutra na Cvjetnom trgu u Zagrebu organizirati proslava uz ispijanje čaja od lipe i upoznavanje s radom Udruge. Treba odmah napomenuti da to upoznavanje ne bi trebalo trajati dugo: rad Udruge svodi se na bezrezervno promicanje tržišnih sloboda i eliminaciju poreznih opterećenja, ukratko, obesmišljavanje države kao takve. Pritom nisu bez utjecaja, instaliranjem jednog od prominentnijih članova za savjetnika premijera Oreškovića, dobili su priliku i da mrsku državu savjetuju.
Odakle 1.7. kao Dan porezne slobode? U Lipi su izračunali da “prosječni radnik” pola godine, putem poreznog opterećenja, radi za državu, a preostalih pola godine za sebe i svoju obitelj. A kako smo na današnji datum taman na polovici godine stvar se zgodno poklopila. A i dosta toga drugoga se zgodno poklopilo za ovaj izračun. Od mutne kategorije prosječnog radnika preko nategnutog postotka poreznog opterećenja do zanemarivanja privatizacijskih procesa u mirovinskom i zdravstvenom sustavu. O najavama promjene strukture poreza na dohodak koju podržavaju sve relevantne političke opcije, a koja ide prema de facto ukidanju progresivnog oporezivanja, također se za potrebe proslave ne govori.
Legitimaciju za svoje djelovanje Lipa crpi iz predodžbe o rastrošnoj državi kao glavnom krivcu za sve ekonomske nedaće, pa tako i za nedavnu globalnu ekonomsku krizu. Za razliku od poreza, ne opterećuje ih previše činjenica da je javni dug posljednjih godina u mnogim država rastao upravo kao učinak saniranja šteta koje su donijele slobodnotržišne akrobacije. Ono što treba istaknuti jest da problem nije u kritiziranju države kao takve ili specifičnih državnih politika, one su itekako podložne brutalnoj kritici zbog svoje neučinkovitosti. Problem je u tome što ovakve kampanje zapravo kroz demonizaciju države nastoje društvenu solidarnost učiniti ilegalnom, a najugroženije članove društva prepustiti individualnom snalaženju bez grižnje savjesti – jer slobodno tržište prema teoriji rezultira optimalnim ishodima. Zato bi taj bizarni Dan porezne slobode trebalo čitati prvenstveno kao apel za ukidanje solidarnosti. Poruka ništa skandaloznija od onih, a često prisutna i u opasnim kombinacijama s njima, koje promoviraju solidarnost s oznakom nacionalnog ekskluziviteta.