Makedonsko Ministarstvo financija priopćenjem je osudilo prosvjednike zbog materijalne štete nanesene njihovoj zgradi tijekom sinoćnjih prosvjeda, ovog puta usmjerenih protiv novih javnih zaduživanja izdavanjem državnih obveznica u iznosu od 650 milijuna eura. “Poštujemo pravo na mirne proteste, no osuđujemo vandalizam individualaca koji oštećuju javno vlasništvo izgrađeno sredstvima poreznih obveznika” stoji u priopćenju Ministarstva. Zgrada Ministarstva, naime, nedavno je potpuno renovirana nakon što je na toj lokaciji dugo stajala ruševina, navodi MIA.
Da bi se uopće probili do Ministarstva prosvjednici su morali zaobilaziti policijski kordon, a putem su se protiv barikada borili već standardnim rekvizitima – bojama u svim oblicima i nijansama. Često mijenjanje poruka prosvjeda, osim političkom zbunjenošću prosvjednika može se tumačiti i iz perspektive vršenja demokratske funkcije. Politička kriza u Makedoniji do te je mjere preuzela sve aspekte dnevnog ritma društva da je izražavanje stava na ulicama postao najbrži i najučinkovitiji način da se nešto promijeni.
U trenutku kad opozicija u parlamentu i srodnim državnim tijelima bojkotira stranku na vlasti, nesudjelovanjem u normalnom radu države, te u situaciji u kojoj su mediji do te mjere (radi ovisnosti o premijeru) izgubili svaki kredibilitet, pa prosvjednike kontinuirano nazivaju opozicijskim aktivistima koji se ne zalažu za opći društveni interes, već za privatni interes opozicijskih stranaka, najučinkovitija opozicija je ona na ulicama.
Sada već i liberalni mediji shvaćaju da je ulica jedino što još može utjecati na VMRO-DPMNE. Stoga se u analize o nužnosti zaduživanja kao kriteriji navode i reakcije prosvjednika, uz jasne eksplikacije kako se zaduživanju protivi jer je povjerenje u političke elite i njihovo raspolaganje javnim sredstvima u javne svrhe toliko nisko da se novo zaduživanje ne smije dopustiti. U nedostatku prostora za adekvatne ekonomske analize i rasprave, što prosvjednici misle postaje sve važnije.
Ono što se ne može pročitati u makedonskim medijima ili dobiti raspravom u parlamentu, ostvariti putem institucija ili pravnog sustava, izražava se na ulicama koje su postale najvažnija demokratska platforma. Politička kriza tako je politizirala stanovništvo čije je kontinuirano prisustvo na ulicama jasna poruka – o političkim pitanjima odluke će donositi narod.