“Srbija će u prvih šest meseci imati najveću stopu rasta BDP u celom regionu i biće u prve četiri države u Evropi”, poručio je mandatar za premijera Republike Srbije Aleksandar Vučić. Prema njegovom mišljenju, taj rezultat očitovat će se u rastu plaća u javnom sektoru i povećanju mirovina, i to do kraja ove godine godine.
Neki od tranzicijskih “uspjeha” Srbije u posljednjem periodu su opća privatizacija medija koja zasad rađa samo oligopolizacijom i trajnim gubitkom radnih mjesta u tom sektoru, gubitak norme satnice za 10.000 nastavnika, rezanje plaća u javnom sektoru i mirovina, već famozne pelene koje radnici moraju nositi u “uspješno” privatiziranim tvornicama, i najnoviji Vučićev izum: dualno obrazovanje.
No, nezaposlenost u Srbiji iznosi 19 posto, što je porast od jednog postotka u odnosu na prethodni kvartal, i usprkos suprotnim najavama iz inozemstva. Čak i kad je stopa rasta iznosila više od 5 posto, Srbija je i dalje, prema anketama radne snage, bilježila rast nezaposlenosti (0,6 posto) uz istovremeni pad zaposlenosti i to po stopi od 1,9 posto. I stopa ekonomskog rasta koju Vučić najavljuje kao zlatni preporod Srbije, zapravo je niža nego u prethodnim periodima i prema procjenama MMF-a iznosit će 2,4 posto, uz inflaciju od 1,3 posto. Usprkos tome, rast koji Vučić očekuje je onaj od 4 posto.
Vučićeve procjene su nerealne, a zašto ih plasira sada, nakon izbora, kada je već postao mandatarom vlade, koji doduše još ne uspijeva okupiti većinu i postati premijerom, nejasno je, ali i neozbiljno. U međuvremenu, dok čekamo da Srbija postane lider Europe i ekonomski faktor ravnopravan SAD-u i Kini, pred sindikatima i aktivistima je da se izbore za preokretanje trenda i ojačaju položaj srpskih radnika. Za početak, da se u privatiziranim tvornicama izbore barem za pravo na odlazak na toalet.