Već nekoliko dana traje pobuna u čak osam od ukupno četrdeset i pet zatvora u Rumunjskoj. Sve je počelo u ponedjeljak protestom zatvorenika u gradu Iașiju, na sjeveroistoku zemlje, a neposredni je povod bilo uskraćivanje prava na korištenje TV-a. No osim pristupa razonodi i informacijama putem televizije, zatvorenici su u međuvremenu istaknuli čitav niz zahtjeva i prigovora, koji su javnosti dali bolju sliku o strašnim uvjetima života u rumunjskim kaznionicama. Oni se uglavnom odnose na prenapučenost, koja je kronični problem u zatvorima ne samo u Rumunjskoj, a koja život iza rešetaka čini osobito nehumanim oblikom kažnjavanja, kakvi su načelno (iako vrlo općenito) zabranjeni i nacionalnim zakonima i međunarodnim ugovorima.
Osim uvjeta života, revolt su izazvali i uvjeti rada, odnosno slaba dostupnost i mizerna primanja koja obilježavaju dobrovoljni rad u kaznionicama. Uz to, zatvorenicima je nedostupno i obrazovanje, kao i medicinska skrb, no posebno ogorčenje izaziva sporost i navodna pristranost pravosuđa, koja onima skromnijeg porijekla otežava pristup komisijama za pomilovanje. Zbog toga su se zatvorenici u Botoșaniju popeli na krov kaznionice kako bi prenijeli svoju poruku protiv pravosudnih vlasti, a njihovi su supatnici u Aradu u svom protestu spriječeni intervencijom specijalne policije. U drugim zatvorima, poput onog u Rahovi u Bukureštu ili u Poarta Albă, zatvorenici su stupili u štrajk glađu. Prema dostupnim izvještajima, trenutno ih preko petsto prosvjeduje ovom metodom.
U pravilu, prosvjedi u zatvorima ostaju skriveni od očiju javnosti, a novinari nerijetko prenose samo priopćenja uprava koje su i odgovorne za izazivanje očajnih protesta. No ovoga je puta stvar bilo teže sakriti, jer su jednoglasna protestna skandiranja i buka istodobnog udaranja posuđa o rešetke u stotinama kilometara udaljenim zatvorima odjekivali daleko preko zidova zatvora. Očekivano, ministrica pravosuđa Raluca Prună je izjavila kako prosvjedi “ne služe ničemu” te kako je riječ o dugotrajnom problemu koji traje preko 20 godina. Istodobno je obećala kako je borba za poboljšanje uvjeta u zatvorima “njezin prioritet”, a pobuna to navodno neminovno poboljšanje može samo “usporiti”. Ako ništa drugo, zatvorenici barem imaju dovoljno vremena (i iskustva) da prepoznaju prijetvornost ovakvih izjava.