Minimalni društveni konsenzus oko toga što je politička normalnost glasio bi otprilike ovako: postoji tržište na kojem se kompanije natječu, i ako nema prevelikog utjecaja politike i države, one najinovativnije pobjeđuju na osnovu “glasanja” građana/potrošača putem novčanika. U onom političkom dijelu društva čiji je prvenstveni zadatak ekonomska samokastracija, postoje dvije jake stranke, jedna lijevo od centra, uglavnom socijaldemokratska, i jedna desno od centra, konzervativna. Te stranke su tu da predstavljaju vječne i nepromjenjive svjetonazorske vrijednosti svojih birača i da budu jamac stabilnosti: branik od političkih utjecaja s krajnje ljevice i krajnje desnice.
Ta predodžba političke normalnosti u kapitalističkim društvenim formacijama svoju ideološku ustrajnost duguje relativnom uspješnom tridesetogodišnjem periodu nakon Drugog svjetskog rata u Zapadnoj Evropi. Iako su te tzv. Zlatne godine evropskog kapitalizma zapravo anomalija u svjetskoj povijesti kapitalizma, kako u vremenskim tako i u prostornim gabaritima, one i dalje, ideološki kondenzirane u zasljepljujućoj ideji Evrope kao takve, predstavljaju okvir političke normalnosti. No, sve vidljiviji bankrot tranzicijskog projekta koji se zasnivao na dostizanju te evropske normalnosti, kao i sve nestabilniji politički odnosi na evropskom Zapadu od izbijanja krize eurozone 2010., sve više čine ovdašnje projekte umjerenog nacionalizma i liberalne, “građanske” socijaldemokracije politički ishlapjelima.
U zadnjem ovoljetnom tematskom bloku na Biltenu odlučili smo se pozabaviti stanjem tih projekata u trima bivšim jugoslavenskim republikama: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Odabrali smo ove tri države jer su se obrasci i uspjesi kopiranja “westminsterskog” modela dviju velikih stranaka u njima prilično razlikovali. Zapravo, može se reći da je jedino u Hrvatskoj to kopiranje prilično uspjelo, odnosno da je “građanska”, liberalna stranka, u ovom slučaju SDP, preživjela ovaj period kao relevantan politički faktor. U prvom tjednu će Dean Duda, Dinko Kreho i Nenad Glišić predstaviti situaciju “lijevo” od centra u svakoj od država, dok će u drugom tjednu Boris Postnikov, Mario Kikaš i Jelena Lalatović skenirati stanje na desnom polu.