Bugarski premijer Bojko Borisov upozorio je nakon berlinskog sastanka s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel kako se bugarskoj sprema novi val izbjeglica, i to onih koje se vraćaju iz Njemačke, Švedske, i drugih krajnjih izbjegličkih odredišta. No, Bugarska nema namjeru primiti te izbjeglice dok se ne počne primjenjivati readmisijski sporazum sklopljen između Europske unije i Turske, kazao je. Borisov, poprilično oprezan u komentarima o post-pučističkoj Turskoj, kazao je kako je Turska dobronamjerna te bi trebala dobiti olakšani vizni režim makar za poduzetnike. Turska bi zauzvrat počela implementirati odredbe preuzete readmisijskim sporazumom.
Na prvi pogled ovakva izjava može se smatrati iskazom poremećenih društvenih vrijednosti bugarskog političara, koja unosi retrogradni set društvenih pravila s krajnjom implikacijom kako bi poduzetnici neke zemlje trebali postati privilegirana društvena kasta na koju bi se primjenjivala posebna pravila, nevažeća za “obične” građane. I to ne bi bilo sasvim pogrešno, posebno ako se u obzir uzme druga njegova izjava o tome kako Bugarska neće primati izbjeglice jer na tome ne ostvaruje nikakvu korist, uz istovremeno trošenje “masivnih” vlastitih financijskih resursa za zbrinjavanje pristiglih izbjeglica.
Panika, gafovi ili politika?
Borisovljevi retorički i politički “gafovi” sve su, čini se, učestaliji. No, njegove sabrane izjave svjedoče o opreznosti bugarske politike prema Turskoj. Da Bugarska osjeća latentnu prijetnju od Turske potvrđuju i druge izjave, primjerice o poziciji Bugarske kao granične s Turskom, a s obzirom na sve gore relacije drugih europskih zemalja privilegiranih da bezbrižno zaoštravaju odnose s Turskom sa sigurne europske udaljenosti. Bugarska se boji da će Turska jednostavno otvoriti granicu i dopustiti veliki priljev svojih izbjeglica, u kom slučaju bi velika količina izbjeglica zaglavila u Bugarskoj jer je sjeverno-zapadni susjed, Srbija, i sama pritisnuta mađarskim podizanjem još jedne ograde, zatvorila granice.
Bugarski premijer također je objasnio kako je službeno Bugarska u Tursku vratila svega 24 ljudi, no realno je više od 26.000 ljudi spriječeno da pređu granicu. No, otvoreno je kazao kako se zapravo radi o ljudima koji su prešli granicu, potom bili uhvaćeni i vraćeni natrag. Kao skori budući turski ustupak Bugarskoj očekuje se formalizacija ove prakse.
No, Borisov je u jednome u pravu, “Europa je izgubila perspektivu zajedničkog rješavanja migracijske krize. Ja vidim samo da se svaka zemlja pojedinačno panično spašava kako može“. Upozorava kako je primjetan radikalan manjak solidarnosti među zemljama članicama EU te kako se Bugarska radi toga mora okrenuti pragmatičnim rješenjima i održavati dobrosusjedske odnose sa susjedima.
Trenutno više od 160.000 ljudi čeka preseljenje iz Grčke i Italije u druge europske zemlje u roku od dvije godine. No, godinu dana kasnije, Europa debelo kasni s provedbom ovog plana i šanse za njegovo uspješno končanje su sve manje. Zasad je preseljeno tek 4000 ljudi, a 7000 je spremno za preseljenje. Pritom, prema posljednjim informacijama čak 46 posto osoba zadržanih u izbjegličkim kampovima čine djeca, a čak 96 posto sirijske izbjeglice.