Prema jučerašnjim najavama albanskog ministra prometa Edmonda Haxhinasta, vlada od početka sljedeće godine namjerava zabraniti prijevoz putnika kombijima na međugradskim linijama, javlja IBNA. Naime, javni se prijevoz putnika u toj zemlji u najvećoj mjeri odvija privatnim kombijima i drugim prilagođenim vozilima, obično u vlasništvu jedne obitelji. Zbog velike konkurencije cijene su niske, a vrijeme putovanja kraće nego autobusima, no linije nisu stabilne i ne postoji vozni red, već kombiji kreću tek nakon što se napune. Iako su i prijašnje vlade u nekoliko navrata obećavale kako će “uvesti reda” u javni međugradski prijevoz putnika, sustav je do sad ostao sasvim nereguliran, prije svega zbog otpora putnika i sitnih prijevoznika.
Ne čudi stoga da je i posljednja najava izazvala žustru polemiku u koju su se uključili i pojedini prometni stručnjaci. Kritičari najava iz vlade postojeći sustav kombija zovu “njemačkim” ili “turskim modelom” te tvrde kako je on znatno prilagođeniji lošoj kvaliteti cesta i brdovitom terenu u Albaniji. No on nije nastao pažljivim planiranjem ili svjesnim prihvaćanjem određenog “modela”, već kao neminovna posljedica potpunog kolapsa javnog prijevoza početkom 1990-ih te sasvim nepromišljenom liberalizacijom djelatnosti prijevoza putnika. Tijekom socijalističkog perioda privatno vlasništvo nad automobilima i autobusima nije bilo dozvoljeno (između ostalog i zbog visoke cijene uvoznih automobila), a javni se prijevoz u najvećoj mjeri odvijao željeznicom.
Konsolidiranje tržišta
No početkom tranzicije država je gotovo sasvim prestala financirati putnički željeznički prijevoz pa je mreža uskoro postala neupotrebljiva. Istodobno je eksplodirao uvoz automobila (prije svega rabljenih iz Italije i Grčke), pa su se mnoge obitelji, osobito one koje su izgubile dotadašnji izvor prihoda, upustile u sitnopoduzetničku avanturu pružanja putničkog prijevoza, često “na crno”, odnosno bez plaćanja poreza. Dramatičan porast zagađenja zraka, osobito u glavnom gradu Tirani, ponukao je dosadašnje vlade da naruče i plate čak deset prometnih studija od stranih konzultantskih tvrtki, koje su sve sugerirale jačanje i bolju organizaciju javnog prijevoza, ali naposljetku nije prihvatila ni jedan od ovih planova.
Zanimljivo, zbog izrazito niske cijene prijevoza kombijima i još uvijek relativno malog prometa, na tržište se do sad nisu uključivali ni veći strani prijevoznici koji bi mogli koncentrirati djelatnost. Stoga najava zabrane kombi-prijevoza, opravdana potrebom za “stabilizacijom tržišta”, po svemu sudeći namjerava olakšati tu koncentraciju. Već sada je naime poznato kako će se broj međugradskih linija smanjiti za gotovo polovicu, a isključivanjem sitnih prijevoznika iz konkurencije moguće je i povećanje cijena što bi, zajedno sa povećanjem nezaposlenosti uslijed ograničavanja prijevozničke djelatnosti, moglo izazvati dodatni socijalni šok.