Stvarno neobične vijesti dolaze zadnjih dana iz svijeta fiskalne politike. Nakon što smo izvijestili kako je Federacija BiH izdala obveznice s negativnom kamatnom stopom, jučer su sve oči poslovnog svijeta bile uperene u “presudu” Evropske komisije. Naime, Komisija je donijela odluku po kojoj najveća svjetska korporacija, Apple, mora Irskoj naknadno platiti 13 milijardi eura poreza za period 1991. – 2015. Prema Komisiji, radilo se o nelegalnom dealu između Irske i Applea kojim je porez na korporativnu dobit, inače u Irskoj najmanji u Uniji i iznosi mizernih 12,5%, Appleu kroz zakonske akrobacije snižen na samo 1% u tom periodu. Time su se kršila zapravo pravila slobodnog tržišta i u Komisiji su ocijenili da se radilo o neprihvatljivoj subvenciji i nepravednoj konkurenciji.
Što je neobično u cijeloj priči? Više stvari, ali u prvom redu činjenica da Irska, to jest njena vlada, odbija uzeti novac od Applea i namjerava se žaliti na odluku. A radi se o sredstvima koja taman pokrivaju godišnji proračun irskog zdravstvenog sustava. Zašto vlada odbija uzeti novac? Pored toga što im socijalna osjetljivost nije dio političkog programa, ovakva presuda izravno dira u irski model rasta. Naime, da cijela stvar bude još zabavnija, brzi irski oporavak nakon krize služio je Evropskoj komisiji kao ogledan primjer uspješnosti primjene mjera štednje. Samo što mjere štednje s tim nisu imale nikakve veze.
Business as usual
U proteklih tridesetak godina ekonomski rast u Irskoj se zasnivao na koordiniranoj državnoj politici (postoji državna agencija koja se bavi isključivo time) privlačenja stranih investicija niskim porezima, kvalificiranom radnom snagom i drugim pogodnostima. To su u prvom redu iskoristile američke kompanije iz sektora farmacije, biotehnologije i ICT-a. Niski porezi omogućili su stotinama multinacionalnih kompanija, pa tako i Appleu u ovom slučaju, da od Irske napravi važnu kariku u lancu: profite ostvarene u drugim zemljama Europske unije računovodstvenim manevrom su knjižili u Irskoj. Ono što je važno istaknuti da se ovakav razvojni model ne može prenijeti u druge evropske zemlje iz prostog razloga što ne može postojati nepresušni broj velikih korporacija. Kao što se i njemački model ne može izvoziti u druge zemlje Unije.
Dakle, situacija je krajnje neobična: Evropska komisija koja je pogrešno isticala irski ekonomski oporavak kao rezultat vlastitih politika i ogledni primjer zemljama poput Grčke, zahtijevajući između ostalog i poteze koji su potpuno urušili tamošnji zdravstveni sustav, sada u “koaliciji” s irskim oporbenim strankama inzistira da Irska naplati porez Appleu i tako, naprimjer, sanira svoj zdravsteni sustav koji se nalazi u iznimno teškom stanju. A i jedno i drugo u borbi za zaštitu slobodnog tržišta i dokaz njegova (ne)postojanja.
A Apple? Odmah su se požalili da se ovom odlukom Komisije ugrožava investicijska klima. Nema sumnje. Kao što i više nema nikakve sumnje kako se generiraju Appleovi profiti. Pored činjenice da su sve ključne tehnološke inovacije na kojima se zasnivaju Appleovi proizvodi financirane javnim novcem, bilo kroz subvencije bilo u javnom sektoru, kako to u seminalnoj studiji detaljno prikazuje Mariana Mazzucato, i niskih cijena rada na dalekoistočnom tržištu radne snage, nezaobilazan faktor je očito i izbjegavanje poreza. Bez obzira na lijep dizajn, posrijedi je ipak kapitalistički business as usual čijim kontradikcijama Evropska komisija nikako da doskoči.