“Na sastanku predsjednika HDZ-ovih odbora za znanost i visoko obrazovanje te odgoj i obrazovanje, na koji su bili pozvani sadašnji i bivši ministri znanosti i obrazovanja i sporta, zaključili smo proces kurikularne reforme, koji je započeo još 2005. godine i nikada nije niti od koga bio zaustavljen. Zaključeno je da se radi o nadstranačkom pitanju koje zahtjeva široki društveni i politički konsenzus”, izjavio je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković novinarima, piše HINA.
HDZ-ovi spin doktori odavno već ne mare za logičke i političke dosljednosti svojih izjava, očekujući kako društveno sjećanje ne seže dalje od mandata pojedinog njihovog predsjednika. Nazvati kurikularnu reformu kontinuitetom kojeg je HDZ započeo još 2005. godine paušalna je izjava kojom i novi HDZ-ov predsjednik, u tradicionalnoj maniri lokalnih političara, patronizira javnost.
Za detaljnu analizu historijata obrazovnih reformi u Hrvatskoj koji bi potpuno objasnili na koje je sve načine Plenkovićeva izjava netočna, na ovome mjestu trenutno nema dovoljno prostora, no neke se sporne točke ipak mogu istaknuti. Za početak, točnije bi bilo reći da je kojim slučajem HDZ adekvatno odrađivao sve “svoje” prethodne obrazovne reforme, za ovom Kurikularnom, ne bi bilo potrebe. U HDZ-u su, kad govore o kontinuitetu obrazovnih reformi u krivu i na sadržajnoj i na formalnoj razini.
Miješanje forme i sadržaja
Ako HDZ kurikularnu reformu smatra kontinuitetom s obzirom na 2005. godine implementirani Bolonjski proces, onda miješaju kruške i jabuke, odnosno sadržaj i formu. Bolonjska reforma, nabrzaka provedena kako bi se zaključilo prvo poglavlje pregovora s Europskom unijom, svela se samo na reformu sveučilišnog sustava, no ne i srednjoškolskog i osnovnog čemu s druge strane cilja kurikularni okvir. Drugo, “Bolonja” u skladu sa svojim paneuropskim načelima određuje samo formalne obrazovne okvire, no ne ulazi u sadržaj podučavanja niti se bavi metodama prenošenja znanja. Njezina poanta je europsko usklađivanje tržišta rada na način da sve europske diplome i svjedodžbe budu skladne po konačnim kompetencijama i ishodima učenja. Sadržaj formalnog prenošenja znanja ostavljen je nacionalnim državama s ciljem očuvanja kulturološkog i jezičnog bogatstva Europe. S obzirom na brzinu implementacije Bolonje, sadržajnim se aspektom reforme u Hrvatskoj, resorna tijela, u godinama na koje se HDZ poziva, nisu adekvatno bavila iz sasvim pragmatičnog razloga. Nije, naime, bilo dovoljno vremena ni adekvatnih resursa, jer je suprotno njihovim tvrdnjama, kao prioritet postavljeno zatvaranje pregovaračkih poglavlja, a ne obrazovanje.
Otprilike u istom periodu, HDZ se jeste bavio i sadržajem obrazovne reforme, donijevši dokument naziva Hrvatski nacionalni obrazovni standard, koji je kako nam kaže redovni profesor s Filozofskog fakulteta Dean Duda, zapravo tek jedan “odozgo nametnuti katalog znanja”. “HNOS je još jedna HDZ-ova tipična centralistička politika koja propisuje stvari koje bi se trebale učiti”, smatra Duda. Da je HDZ-ov HNOS bio funkcionalan i da ga je bilo moguće implementirati, danas za cjelovitim kurikulom ne bi bilo nikakve potrebe. No, upravo zbog toga što je doslovno propisivao stvari koje je potrebno naučiti, umjesto propisivanja kompetencija i vještina koje se stječu učenjem, odnosno ishode učenja, HNOS nije bio funkcionalan i nije mogao biti proveden.
Politike odozdo i odozgo
Kurikulum, za razliku od HNOS-a “ima znatno demokratičniji pristup”, smatra Duda, “on je, prilagodljiv potrebama lokalnih zajednica, i za razliku od odozgo nametnutog popisa, kao subjekte u procesu učenja vidi i učitelje i učenike“. Cilj kurikularne reforme je, kako stoji na službenim stranicama, uspostavljanje usklađenog i učinkovitog sustava odgoja i obrazovanja kroz cjelovite sadržajne i strukturne promjene. Dok je HNOS predviđao jedinstveni kurikulum za sve škole u svim dijelovima zemlje, Kurikulum ipak daje veću autonomiju profesorima da potrebno znanje prilagode potrebama lokalnih zajednica.
Usprkos tome što kurikularna reforma pokušava pojedine političke vrijednosti zamijeniti apolitičnim građanskim načelima, ona ipak predstavlja konačni početak osuvremenjenja sadržaja hrvatskog obrazovanja i predstavlja raskid s obrazovnim politikama koje je od početka svoje vlasti propisivao HDZ. Ne radi se dakle ni o kakvom HDZ-ovom kontinuitetu već o po građane skupom procesu ispravljanja njihovih grešaka u ovom resoru. Podsjetimo samo da je HDZ bolonjsku reformu proveo na način da je svojim lošim zakonima de iure obezvrijedio prvostupničke sveučilišne diplome i učinio više generacija mladih ljudi strukturno nezapošljivima. Pa ipak, njihova se uloga u činjenici je Hrvatska druga po redu EU zemlja po broju nezaposlenih mladih osoba rijetko kad propituje. Kao što se ne propituje ni proračunska cijena njihovog “kontinuiteta obrazovnih reformi”.