Na jučer održanim regionalnim izborima u njemačkoj saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern nastavljen je rezultatski trend proljetnih regionalnih izbora u trima pokrajinama, barem kada je riječ o ekstremno desnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD). AfD je zasjeo na drugo mjesto s 20.9% glasova, iza socijaldemokrata (SPD) koji su osvojili 30,5% glasova. Na trećem mjestu se nalazi Kršćansko-demokratska unija (CDU) Angele Merkel, koja je u toj saveznoj pokrajini i ostvarila inicijalni politički proboj, sa skromnih 19% glasova. Također, nezanemariv pad je doživjela i Ljevica (Die Linke) osvojivši 13,2% glasova u odnosu na 18,4% na prošlim izborima prije pet godina.
Kao i na spomenutim regionalnim izborima u ožujku, kampanja se i ovog puta u priličnoj mjeri koncentrirala na pitanje izbjeglica i tzv. politiku otvorenih vrata koju je provodila Angela Merkel. Uobičajena interpretacija glasi da je inzistiranjem na tom fokusu AfD ostvario zavidne rezultate. Iako se ne može osporiti utjecaj “izbjegličke” teme, valja podsjetiti na nekoliko elemenata koji remete tu jednadžbu. Prvo, da se ne radi baš o politici otvorenih vrata vjerno predočava cinični sporazum s Turskom o zadržavanju sirijskih izbjeglica. Drugo, kao i u slučaju na izborima ranije ove godine, teško da se radi o plebiscitarnom odbijanju politike kancelarke i snažnom rasističkom zaokretu njemačkog elektorata. Naime, ukoliko socijaldemokratima, konzervativcima i Ljevici pribrojimo skoro 5% glasova koje su osvojili Zeleni, dolazimo do zaključka da je više od dvije trećine birača glasalo za stranke načelno otvorenije politike prema izbjeglicama, iako u svakoj od njih možemo čuti i prilično disonantne tonove.
Sve to ne znači da se treba umanjivati opasnost i značaj izbornog uspjeha AfD-a, ali nas lišava traženja orijentira u tabloidnim formulama. Pogotovo ako sagledamo neke trendove i podatke vezane uz Mecklenburg-Volpommern, najsjeverniju od pet bivših istočnonjemačkih saveznih država. Kao i ostatak bivše Istočne Njemačke nakon ujedinjenja, i ova pokrajina, koja danas broji samo 1,6 milijuna stanovnika, doživjela je izrazitu deindustrijalizaciju i depopulaciju. Kako se danas taj trend politički izražava najvidljivije je iz mape izbornih rezultata: socijaldemokrati su lagodno pobjeđivali u zapadnim dijelovima koji su ekonomski vezani uz bogati Hamburg, dok je AfD osvojio nekoliko izbornih jedinica na siromašnijem istoku. Dodajmo tome i da su “realni” povodi za antiimigrantsku politiku vrlo oskudni: Mecklenburg-Volpommern spada među tri savezne pokrajine koje su primile najmanje izbjeglica, a ukupni postotak stanovništva ne-njemačkog porijekla iznosi 3,75%. Kao i kad je riječ o sličnim trendovima diljem Evrope, uzroci uspona ekstremne desnice kompleksniji su nego što se čine na prvu.