Pored najbanalnije upravljačke i administrativne neučinkovitosti i zajapurenih kulturnih ratova, stupnju opće iritacije radom vlade HDZ-a i Mosta najviše su pridonijeli najavljivani potezi u domeni zdravstva. Prisjetimo se, odmah nakon ustoličenja ministar Nakić se proslavio s nekoliko ideja: reorganizacija sustava zdravstvenog osiguranja s uvođenjem “nadstandarda”, poskupljenje dopunskog osiguranja i reforma funkcioniranja hitne pomoći po kojoj bi u slučaju naknadnog utvrđenja “nehitnosti” slučaja pacijent morao platiti uslugu koja mu je pružena.
Svi ovi prijedlozi su u javnosti dočekani s burnim reakcijama. Stoga i ne čudi da su u ovoj predizbornoj kampanji akteri puno oprezniji. HDZ se ponaša kao da tih prijedloga nije ni bilo, SDP upravo kroz tu prizmu ponajviše nastoji ukazati na razliku spram glavnog konkurenta, a Most već poslovično balansira i traži nišu za posebnost. Koliko je zdravstvo sklizak teren najbolje sugerira neobičnost izvještaja s okruglog stola posvećenog zdravstvu na kojem su sudjelovali predstavnici svih navedenih opcija. Iako se okrugli stol održavao u prostorijama Hrvatske udruge poslodavaca i u suorganizaciji s Hanza medijom (bivši Europapress Holding), neformalnim biltenom te udruge, osnovni je zaključak sljedeći: svi građanima obećavaju univerzalno dostupno i solidarno zdravstvo.
Zaobilaženje tržišta
Teško se ne zapitati zašto se onda jedino “sučeljavanje” zdravstvenih programa dešavalo u prostorijama onih čije je djelovanje u području zdravstva motivirano isključivo profitom i ne samo da se ne obazire na univerzalnu dostupnost i solidarnost, već mu one predstavljaju prepreke u zadovoljavanju ishodišnih motiva. Međutim, čini se da nema nepremostivih prepreka za poduzetnički duh. Predstavnici glavnih političkih opcija su se opredijelili za svima dostupne zdravstvene usluge, ali su istovremeno priznali da ih javni zdravstveni sustav ne može omogućiti. I eto ih tu gdje jesu, u prostorijama Hrvatske udruge poslodavaca. Naime, ako država ne može pružiti građanima zdravstvene usluge izravno, može tako da subvencionira privatnike pokrivanjem troškova usluga.
I svi su zadovoljni: političari se mogu pohvaliti da su pružili zdravstvenu zaštitu svima, a privatnici se ne moraju boriti na uvijek nezgodnom tržištu već dio prihoda mogu mirno namaknuti iz državnog proračuna. To ih, naravno, ne sprječava da se uporno žale na sporu administraciju i ostale probleme kojima ih državna birokracija opterećuje. Na okruglom stolu su se dotaknule i ostale teme koje izviru iz proturječja postojanja privatnog i javnog zdravstva, a disonantni, iako prikladno predizborno prigušeni, tonovi mogli su se čuti oko cjenika usluga. Dok političari sada traže da cjenik usluga za privatnike bude jednak onome koji Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ispostavlja javnim bolnicama, privatnici se nisu složili i zahtijevaju prilično veće cijene jer su usluge kod njih – bolje. Teško je posumnjati da neće doći do dogovora.