Rumunjska je ovog ljeta službeno postala 22. punopravna članica Europskog vijeća za nuklearna istraživanja (fr. Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire, CERN) odnosno “najvećeg svjetskog laboratorija za fiziku”, 8 godina nakon predaje prijave. Rumunjski političari u pridruživanju ovom institutu vide veliku priliku za Rumunjsku. Broj istraživača koji mogu punopravno sudjelovati u radu CERN-a popeo se sa 100 na 500, a “očekuju se i nove financijske prilike za istraživačke projekte u Rumunjskoj”, kazala je tom prilikom rumunjska ministrica znanosti i obrazovanja Mircea Dumitru, dodavši kako rumunjska zauzvrat mora “dati mali kapitalni prilog”.
Premda je Rumunjsko pridruživanje CERN-u svakako hvalevrijedna novina, zanimljiv je, no dugoročno neodrživ, diskurs kojim Ministrica javnosti objašnjava priključivanje. Naime, suprotno onome kako je ona predstavila stvari, CERN neće izravno financirati znanost u Rumunjskoj na način na koji to, nakon povlačenja države, primjerice rade europski fondovi. “Mali kapitalni prilog”, kako ga je nazvala ministrica, zapravo u Rumunjskom slučaju, za 2016. godinu, iznosi 10 milijuna eura ili tek 0,98 posto od ukupnog iznosa kojeg daju zemlje članice (usput, najviše daje Njemačka, gotovo 20 posto, CERN-ovog budgeta, odnosno 200 milijuna eura, a slijede je Francuska i Velika Britanija s po 14 posto). Rumunjska zauzvrat dobiva mjesto u CERN-ovom Vijeću, može planirati buduće aktivnosti instituta, njezine firme mogu se prijavljivati na natječaje za izgradnju novih postrojenja, itd. Davanja koja ministrica predstavlja kao minorna, možda su takva u ukupnom financiranju CERN-a, no velika su s obzirom na udio kojim Rumunjska financira svoju domaću znanost. Usporedbe radi, spomenimo da su iznosi ugovora koje Rumunjske firme trenutno imaju s CERN-om teški svega 2,16 milijuna eura. Ministrica je ipak javnosti prešutjela iznos članarine, naglasivši tek vrijednost ugovora privatnog rumunjskog sektora s CERN-om. Pritom, ne radi se o 39 rumunjskih firmi koje rade s CERN-om, već 39 firmi smještenih u Rumunjskoj.
Rumunjski političari “nadaju se da će članstvo u CERN-u potaknuti mlade istraživače da karijere u znanosti potraže kod kuće, očekujući da će još veći broj visokotehnoloških kompanija dobivati CERN-ove ugovore”. No, za suradnju s CERN-om članstvo nije faktor. Tome u prilog govori i popis od tridesetak zemalja sa statusom pridruženog partnera koje već surađuju sa CERN-om i na razmjeni znanstvenika i na razmjeni tehnologija.
Rizici temeljnih istraživanja i primjenjive koristi
Usporedbe radi, kažimo da status suradnika ima i Hrvatska čiji su znanstvenici u suradnji sa ženevskim institutom objavili više od 300 znanstvenih, više od 10 doktorskih i magistarskih radova, a ugovore u izgradnji postrojenja za CMS, odnosno Kompaktni mionski solenoid (postrojenje za traženje Higgsovog bozona) i ALICE (detektor za sudaranje iona olova) dobili su Končar i Mikrotrend, pri čemu je Končar od Instituta dobio nagradu za kvalitetu izrađenog postrojenja. Hrvatski znanstvenici radili su i na projektu OPERA koji je locirao tau neutrino, jednu od dugo traženih elementarnih, dotad teorijskih, čestica.
CERN se dakle bavi izrazito skupim temeljnim istraživanjima koja nemaju odmah široko primjenjivu i ekonomski isplativu upotrebu. U njihovim laboratorijima izmišljen je 1990. godine World Wide Web (prva uspješna komunikacija između http poslužitelja i servera putem interneta), i pronađen je Higgsov bozon, čestica čije polje drži materiju na okupu. No, da ne moraju svi takvi projekti rezultirati uspjehom, pokazalo je i otriježenjenje koje je ovog ljeta stiglo iz Sjedinjenih Američkih Država gdje je Stanfordov veliki sudarač hadrona (LHC), nakon nekoliko globalno uspješnih godina u eksperimentalnoj fizici, objavio poraz priznavši da nakon tri godine traganja nisu uspjeli locirati čestice tamne tvari od koje se sastoji gotovo 80 posto mase u svemiru, a koja ni na koji način ne vrši interakciju sa svjetlom, te ju je zbog toga zasad gotovo nemoguće uhvatiti i izmjeriti.
Rumunjska ministrica obrazovanja prednosti sudjelovanja u radu CERN-a vidi primarno kao pitanje ekonomske koristi ove zemlje od “najvećeg svjetskog laboratorija za fiziku” što je dugoročno neodrživo – kako zbog ekonomskih podataka koji se ne podudaraju s njezinim izjavama, tako i zbog pogrešnog razumijevanja ovog instituta kao tvornice financijski isplativih inovacija. Suradnja domaćih znanstvenika s CERN-om prije će omogućiti lakšu emigraciju rumunjskih znanstvenika, nego ih zadržati u zemlji. Za zadržati znanstvenike u zemlji potrebno je osigurati neometan i dobro financiran znanstveni rad, što u ovom mandatu Rumunjska očito ne planira poduzeti. Svojim obraćanjem javnosti, ona je pokazala da znanost i obrazovanje u Rumunjskoj u njenom mandatu ima primarno komercijalnu funkciju. U slučaju da i CERN-ovi laboratoriji ne uspiju locirati čestice gravitacije ili tamne tvari, ministrica je sebi iskopala duboku jamu, jer neće moći odgovoriti na pitanja zašto je Rumunjska uložila tolike novce u međunarodni fizički institut umjesto da je prvo ulagala u unaprjeđenje vlastite znanosti. Serviravši medijima i javnosti obećanja koja se nikad neće moći ispuniti, ona je u startu postavila suradnju CERN-a i Rumunjske na pogrešnim osnovama, forsirajući komercijalni aspekt, umjesto općekorisnih znanstvenih i ljudskih dostignuća.