Prema jučer objavljenim izračunima i prognozama minhenskog Ifo instituta, Njemačka bi u 2016. ponovno trebala preteći Kinu i postati zemlja s najvećim suficitom tekućeg računa platne bilance. Već u prvoj polovici godine njemački izvoz je nadmašio uvoz za 158 milijardi eura. Analitičari Ifo instituta, u Hrvatskoj poznatog po izradi nikad realiziranog ekonomskog programa HDZ-a, dodatni rast njemačkog izvoza pripisuju donekle oporavljenoj potražnji u ostatku Evrope. No, i dalje značajnu ulogu igraju i ostala tržišta, pogotovo kinesko, s kojima je njemački kapital nastojao kompenzirati pad potražnje uslijed krize eurozone.
No, pogubnosti tih trendova suprotstavili su se Međunarodni monetarni fond, američko ministarstvo financija, pa čak i Evropska komisija. Naime, njemački suficit bi trebao po prognozama iznositi 8,9% BDP-a, što prilično premašuje gornju granicu od 6% koju preporuča Komisija. Pored suhih brojki, MMF i SAD su iznijeli prigovore načelnije naravi i upozorili da takva ekonomska politika vodi ka globalnim neravnotežama i otežava uspostavu dugoročnijeg ekonomskog rasta. Zato su i savjetovali njemačkoj vladi da stimulira domaću potražnju kako bi se povratila ravnoteža. Nijemci su odgovorili da to već i čine: lani su uveli minimalnu plaću na nacionalnoj razini i povećali ulaganja u infrastrukturu.
Čini se da to zasad nije ni blizu dovoljno, ali pojavljuju se signali da bi “ravnotežu” mogao osigurati pad potražnje na vanjskim tržištima. Prema, također jučer, objavljenim podacima, njemački industrijski output u sedmom mjesecu najniži je unazad dvije godine. Razlozi se pronalaze u usporavanju kineskog rasta i dalje nestabilnoj situaciji unutar eurozone. Premda još nema razloga za ozbiljnu uzbunu, strategija na koju se oslanja njemački kapital teško je dugoročno održiva: nadmašivanje konkurencije i izvoz u druge zemlje ne mogu osigurati dovoljnu potražnju upravo zato jer je konkurencija nadmašena i time ugušena proizvodna aktivnost (pogotovo na evropskoj periferiji) koja bi mogla stimulirati potražnju. Preostaje za vidjeti kako će se frakcije kapitala i država prilagoditi tržišnim okolnostima kada se dosadašnji model rasta iscrpi, a sve su naznake da hoće, i kakve će to političke posljedice imati.