Kao što to već obično biva prije svakih izbora, različite društvene i interesne skupine šalju upitnike političkim strankama ili ih pozivaju na tribine kako bi pokušali saznati kakve politike namjeravaju provoditi u njihovom polju djelovanja ako osvoje vlast. Među tim akterima se ovaj put našla i načelno neočekivana skupina – nogometni navijači. Neočekivana jedino ako nismo pratili stanje i zbivanja u hrvatskom nogometu proteklih godina, kao i navijačke akcije koje su to stanje nastojale promijeniti: od pisanja Zakona o sportu do nešto klasičnijeg oblika prosvjeda – baklji u terenu.
Premda navijačke akcije traju već više od tjedan dana, tek su jučerašnjom “eskalacijom” na splitskoj Rivi zadobile pažnju u mejnstrim medijima. Naime, navijači su, mahom u Dalmaciji, ali i u ostalim dijelovima Hrvatske pa i Evrope, ispisivali “predizborne” parole upućene najvećim strankama, u prvom redu HDZ-u. Osnovna zamjerka je neprovođenje Zakona o sportu koji je izglasan u mandatu vlade SDP-a i koalicijskih partnera. Riječ je o zakonu u čijoj su izradi sudjelovali izravno navijači, a u parlament je poguran preko zastupnika Hrvatske narodna stranke Srđana Gjurkovića. Tadašnji vladajući su ga izglasali više u predizbornom tonu, bez previše entuzijazma, dok ga je HDZ dolaskom na vlast odlučio ne provodit. Točnije, ravnali su se zapravo pressicom Hrvatskog nogometnog saveza koji su jednostavno izjavili da se njih taj zakon ne tiče, iako bi ih provođenje zakona rasformiralo, njihovo djelovanje učinilo ilegalnim i postavilo temelje za transparentnije i poštenije odnose u hrvatskom nogometu.
Nikakva društvena ogledala
Ne čudi taj prešutni “dogovor” između HDZ-a i HNS-a budući da su u upravljačkim tijelima Saveza upravo najviše zastupljeni članovi HDZ-a. Tako su i navijači u svojim parolama prvenstveno ciljali na nerazdvojnu bliskost HDZ-a i HNS-a, dok su SDP optuživali za kukavičluk, nerad i neispunjavanje obećanja o “isušivanju močvare”. Dakako, nezaobilazan dio navijačkog folklora i poruka bila je i bliskost predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s neupitnim vladarom hrvatskog nogometa Zdravkom Mamićem, uglavnom u obliku “podrške” predsjedničinom mužu. Nakon što su u medijima bile prešućene i ulične poruke kao i upitnici političkim strankama koje je poslala udruga Naš Hajduk, pripadnici Torcide protestno su se okupili na završnom skupu HDZ-a na splitskoj Rivi.
Pored oko tisuću simpatizera HDZ-a, policijskom kordonom odvojenih, bilo je i par stotina torcidaša koji su zazivanjem provedbe Zakona o sportu, optuživanjem HDZ-a za izdaju, vrijeđanjem govornika i isticanjem njihovih veza s Mamićem, konstantno prekidali skup. Govornici su nastojali “riješiti” problem evokacijom branitelja i Domovinskog rata, no to je samo dodatno potaknulo navijače na još snažnije skandiranje. Jasno se manifestiralo ono što je već neko vrijeme očito: političke stranke, a prvenstveno HDZ, ne mogu pacificirati otpor navijača nacionalističkom retorikom, mada se radi o društvenoj skupini u kojoj nacionalizam prevladava. A nesnalaženje većine stranaka s ovakvim oblikom pritiska nerijetko je dobivalo i komične dimenzije.
Cijela se ova priča u medijima, pored traženja ekscesa u svrhu klikabilnosti, već neko vrijeme tretira iz dva dominantna ugla: nogomet nije toliko bitno društveno pitanje ili nogomet je ogledalo društva. Oba se čine pogrešna, barem iz dva ishodišna razloga. Prvo, ako se smjenjuje čelni čovjek obavještajne agencije zbog odnosa između predsjednice i Zdravka Mamića, ako je poznat njegov utjecaj u pravosudnom sistemu i ako ga se najjača stranka u zemlji ne može javno odreći bez obzira na sve, onda je vrlo teško stvar proglasiti nebitnom ili se igrati ogledala ako su strukture prožete. I druga stvar koja se ne smije zanemariti, a podosta nam može reći o obrascima socijalizacije i prostora za političko djelovanje: zašto veliki broj mladih, pogotovo u Dalmaciji, jedino u navijačkom pokretu vidi priliku za društveno djelovanje i izricanje političkih stavova? Također, nije li dovoljno bizarno da se nalazimo u situaciji u kojoj nogometni navijači prijete političarima zbog neprovođenja zakona?