Premda su izlazne ankete sugerirale daljnju političku paralizu, službeni rezultati izvanrednih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, donekle neočekivano, nude nešto manje neizvjesnosti u pogledu postizbornih kombinacija i koalicija. Ako se zadržimo na četiri najjače opcije omjer izgleda ovako: HDZ je osvojio 61 mandat, SDP s partnerima 54, Most se popeo do 13 zastupničkih mjesta, dok je Živi zid u koalicijskom aranžmanu osvojio 8. Kako je za natpolovičnu većinu potrebno 76 mandata, očito je da SDP-u niti pribrojana 3 mandata njihova difoltnog koalicijskog partnera IDS-a neće osigurati dovoljno potencijala za ulazak u ozbiljne pregovore. Dakle, barem za početak, na repertoaru su pregovori HDZ-a i Mosta.
No, prije nego se vratimo mogućim kombinacijama i skicama razloga ovakvog izbornog rezultata valja zabilježiti i priličnu razliku u izlaznosti u odnosu na izbore u 11. mjesecu prošle godine. Dok je na te izbore izašlo 60,82% birača, na jučerašnjim ih se “pojavilo” oko 8% manje – 52,59%. Iako se ovakav trend u kontekstu ponovljenih izbora smatra “politološki normalnim” zbog zasićenja, s obzirom na nefunkcionalnu vladu i nestabilnu situaciju koje su obilježile prvu polovicu godine očekivala bi se ipak nešto viša izlaznost ili barem izraženija kontratendencija zasićenju. Razloge njenom izostanku valja prije svega tražiti u prirodi kampanje onih koji su nakon pada vlade bili predodređeni za osvajanje vlasti – SDP. Ta kampanja, kao i prilično neaktivna opozicijska epizoda koja joj je prethodila, rezultirali su time da je SDP izgubio skoro pa 150.000 glasova u odnosu na prethodne izbore.
Apstinencijska križaljka
Ali nije samo apstinencija većeg dijela bivših glasača SDP-a doprinijela niskoj izlaznosti. Iako se iznova proglašavaju pobjednicima izbora, valja zabilježiti da bilanca Mosta nije ništa manje poražavajuća od SDP-ove: na izborima prije deset mjeseci dobili su ukupno 302.376 glasova, dok je jučer za njih glasalo 187.278 glasača. Ovakav trend – gubitak od više nego trećine glasova u nepunih godinu dana – prije bi mogao sugerirati da Most nastavlja sa scenarijima prijašnjih trećih opcija nego da se stabilizirao kao stalna treća opcija za budućnost. I HDZ je izgubio nezanemariv broj birača – gotovo 75.000. Jedini s pozitivnim trendom su bili Živi zid i partneri koji su osvojili dvadesetak tisuća glasova više, ali ovaj put su imali sreće s preraspodjelom mandata i unatoč skromnom rastu osvojili su osam umjesto jednog mandata. Međutim, teško da će imati sreće s održavanjem koalicije i prebjezima ljudi poput bivših mostovaca poput Lovrinovića ili Mišića.
Kao što smo već naznačili, razlika u odnosu na prošlogodišnje izbore bit će u dinamici pregovora, odnosno u činjenici da je SDP manje-više otpisan kao eventualni faktor u sastavljanju nove vlade. To je najvidljivije bilo u sinoćnjem govoru Zoran Milanovića koji je implicitno pozvao na veliku koaliciju i stabilnost, sugerirajući valjda HDZ-u da će ih Most opet “izvozati”. Zbog toga je Most u prilično nezavidnijoj poziciji nego nakon prošlih izbori. Dok je tada s ucjenama i uvjetima mogao prijetiti i jednima i drugima, tj. prisiljavati ih na ustupke prijetnjom suradnjom s drugom stranom, sad su manje-više ostali jedan na jedan s HDZ-om. I za sada im preostaje samo da izmišljaju nove žanrove uvjetovanja lišene ikakvog presudnog političkog sadržaja kao što je i slučaj s famoznih “7 jamstava“.
Neuspješno parazitiranje
Koliko god se u Mostu trudili uvjeriti javnost da su opet “pobijedili” na izborima, novi pregovarački ciklus i vjerojatna prisutnost u izvršnoj vlasti ovaj put bi im mogli dokrajčiti političke snove. Jedini razlog zbog kojeg su uspjeli zadržati relevantan status jest činjenica da je sve što su trebali raditi jest tu i tamo se distancirati od Karamarka i time zadržavati kakav-takav kredibilitet, što nije bilo isuviše teško. U koaliciji s Plenkovićevim HDZ-om takvih prilika će vjerojatno biti znatno manje. Ako zbog ničega drugoga, onda iz puke pragmatičnosti. Također, činjenica da se u svom govoru u izbornoj noći Plenković odmah zahvalio “partnerima” iz Europske pučke stranke dovoljno govori o tome da se ovaj rebranding HDZ dogodio pod evropskim nadzorom i da će zacijelo neko vrijeme taj nadzor i dalje biti prisutan.
U čemu je bila pogreška kampanje SDP-a? Ne radi se samo o tome da se Milanoviću obilo o glavu dodvoravanje “desnim” glasačima: njih nije privukao, ali je dio “lijevih” izgubio. Puno su veći problem dvije fundamentalnije političke pretpostavke na kojima se ta kampanja zasnivala. Prva je ona o politici kao marketingu: postoji podijeljeno biračko tijelo s fiksnim svjetonazorskim vrijednostima i u marketinškoj trci se može pridobiti jedne i druge ako se kopirajterski posao odradi kvalitetno. No, ne samo da političke stranke i institucije svojim djelovanjem izravno oblikuju te vrijednosti i da u političkom polju postoji prostor za pozicioniranje puno širi od tzv. vrijednosnih pitanja, i sama Milanovićeva navodno najveća target grupa – desna tiha većina – je “podbacila”. Očito je da tihu većina predstavlja onih gotovo 50% građana koji nisu izašli na izbore.
Druga je pretpostavka bila ta da bi se SDP mogao iskoristiti taktikom koju duže vremena koristi HDZ, što teško da može proći. Ne radi se pritom o retoričkom desničarenju i nacionalizmu, već o taktici parazitiranja na proturječjima u političkim programima i platformama oponenata. HDZ se do ovih izbora gotovo uvijek taktički iscrpljivao u prokazivanju izoliranosti SDP-a od socijalne baze, tj. od radničke klase, naravno, ne koristeći te termine već predstavljajući sebe kao bogom danog zastupnika “narodnih interesa”. Ono na čemu je Milanović pokušao dobiti izbore jest taktika da Andreja Plenkovića optuži za istu stvar: ti si “briselski đak” kao i ja i nemaš veze s mitskim narodom i zašto ne bi ja mogao preuzeti dio retoričkog kolača. Iako bi i taktika dvomjesečne izborne šutnje bila uspješnija, izbor ove ne treba nas čuditi: u situaciji kad SDP nema ni institucionalnih ni kadrovskih ni intelektualnih kapaciteta da artikulira politiku blisku konkretnim materijalnim interesima najširih slojeva, ovakvi eksperimenti iz kopirajterske radinosti gotovo su jedino što preostaje.