Ustavni sud Bosne i Hercegovine u subotu je objavio svoju odluku o privremenoj zabrani održavanja referenduma o Danu Republike Srpske. Radi se o drugoj sličnoj odluci, ona ranija je naime pojedine odredbe Zakona o praznicima RS-a proglasila neustavnima, što je i dovelo do najavljenog referenduma čime je potvrđena neustavnost Dana Republike Srpske (9. januara). Predstavnici tog entiteta najavili su da će se referendum ipak održati, iduće nedjelje, 25. septembra.
Međunarodna zajednica dakako nije propustila udariti BiH po prstima, najavljujući u maniri strogog roditelja kako vlasti RS-a neće proći bez posljedica u slučaju održavanja referenduma. Bosanski mediji, prenosi HINA suglasni su u tezi kako je zabrana održavanja referenduma posljedica nadglasavanja srpskih predstavnika u tom tijelu. Naime, protiv referenduma i Dana RS-a glasala su po dva suca bošnjačke i hrvatske etničke pripadnosti, te tri strana predstavnika, dok su protiv bila dvojica sudaca srpske etničke pripadnosti.
Podsjetimo, ova politička kriza počela je zahtjevom Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenom ustavnosti Zakona o praznicima RS-a sa Ustavom BiH. Radilo se o odluci o čijem ishodu on nije trebao dugo promišljati, s obzirom na to da se odluke donose većinom glasova, pri čemu se tijelo sastoji od gore navedenih 9 članova, dok su dva bošnjačka suca članovi Izetbegovićeve stranke SDA. Stoga reakcija predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na Izetbegovićev zahtjev nije nikog začudila: on je tražio referendum o tome da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese Zakon o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koji bi određivao da strani predstavnici više ne mogu biti članovima Ustavnog suda BiH, što je odredba ne odgovara bošnjačkim strankama. No, od ideje o referendumu o stranim sucima, Dodik je odustao i pokrenuo pitanje referenduma o Danu RS-a što je značilo dovođenje u pitanje legitimnosti Ustavnog suda u RS-u.
Skupi predizborni trikovi?
Ideju o ovom referendumu prihvatila je i Dodikova opozicija u RS-u naglašavajući kako se radi o predizbornom triku za održavanje prednosti, no kako to obično biva, kad je neka tema dugo u medijskom fokusu, političke strane oko nje u predizborno vrijeme uvijek postignu konsenzus, a lokalni izbori održavaju se tjedan dana nakon Dodikovog referenduma. Optužbama opozicije za marketinški trik, u korist ide i činjenica da se referendum održava čak 10 mjeseci nakon prve odluke Ustavnog suda (iz novembra 2015.). Ukoliko je to točno radi se o skupom marketinškom triku financiranom javnim sredstvima za Dodikovu osobnu promidžbu.
Rasprava se potom dodatno zahuktala nakon što su bošnjački političari priprijetili održavanjem referenduma o izdvajanju Srebrenice iz entiteta RS, a potom se počelo govoriti i o referendumu o ukidanju entiteta. Na usijane političke rasprave, javnost je reagirala pokušajem paljenja srpske pravoslavne crkve u Sarajevu, a međunarodna zajednica, vidno zbunjena kompleksnošću bosanskohercegovačkih prilika, blijedo je kazala kako referendum “ne zabranjuje” ali niti podržava. Umjesto kakvog rješenja, ponudili su packe i isprazna upozorenja o europskom putu BiH kao i lažna obećanja o ulasku u EU do kojeg najvjerojatnije nikad, ili barem, nikako skoro, neće doći. Dvadeset godina Daytonskog sporazuma učinilo je ovu zemlju podjeljenijom nego ikad i onemogućilo nedvosmisleno pravno funkcioniranje zemlje. Zahvaljujući ovakvom sustavu, svaka donesena odluka podložna je interpretacijama o legalnosti i legitimnosti, i dalje od toga rijetko kad uspije dobaciti.