Uoči parlamentarnih izbora u Makedoniji, koji bi se trebali održati 11. decembra, stranke nastoje ojačati svoje startne pozicije. Podsjetimo, do izvanrednih izbora dolazi nakon niza afera vladajuće stranke VMRO-DPMNE te velikih protesta opozicije koji su okončani nakon dugih pregovora pod nadzorom institucija Europske unije i SAD-a. Prema dogovoru, formirana je prijelazna vlada koja uključuje dijelove opozicije, a trebale bi biti provedene i brojne reforme s ciljem ukidanja monopola koji vladajuća stranka drži nad npr. medijima i pravosuđem. Očekivano, ovaj drugi dio posla provodi se znatno sporije i uz puno opstrukcija. Kao što je naposljetku razotkrila i afera koja je potakla prosvjede opozicije, VMRO je godinama gradio svoju čvrstu kontrolu nad državnim aparatima i na tome temeljio svoju desetogodišnju kontinuiranu vladavinu.
Mnogi se, osobito u opoziciji, pribojavaju da bi se lako moglo desiti da VMRO, koristeći državnu infrastrukturu, pobijedi i na ovim izborima, čime bi sva opozicijska nastojanja, prosvjedi, bojkoti parlamenta i zahtjevi međunarodnoj zajednici za arbitražu, mogli pasti u vodu. I time na duže vrijeme zapečatiti sudbinu opozicije. No ipak nije sve izgubljeno za opoziciju: Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) planira na ovim izborima napraviti izrazito široku grupaciju svih stranaka koje se protive vlade VMRO-a. Kako piše BIRN, nekoliko manjih stranaka je već izrazilo spremnost na ovakvu koaliciju, uključujući i neke stranke “desno” od VMRO-a. No izborni uspjeh opozicije teško da će ovisiti o malim makedonskim nacionalističkim strančicama koje je VMRO davno pomeo sa političke scene. Stoga se spekulira o mogućnosti da SDSM zahvati onkraj “svoje zajednice”.
Naime, već preko 15 godina političkom scenom Makedonije dominiraju dvije makedonske (VRMO, SDSM) i dvije etnički albanske stranke (BDI, PDSh), pri čemu najveća makedonska i najveća albanska nacionalistička stranka dijele vlast, a istodobno potpiruju etničke tenzije koje im jačaju potporu među njihovim biračima. Ne čudi stoga što je i uoči ovih izbora eskaliralo “jezično pitanje”, odnosno problem dvojezičnosti na razini pojedinih općina i zemlje u cjelini. VRMO je očekivano zauzeo čvrste stavove, prozivajući sve koji bi prihvatili albanski jezik za separatizam ili nacionalnu izdaju. SDSM je međutim po ovom pitanju bio vrlo oprezan, što mu je otvorilo put za eventualnu suradnju s manjim albanskim opozicijskim strankama. Takva bi suradnja, neki komentatori se nadaju, mogla označiti preokret i konačno ugroziti monopol VMRO-a.
S druge pak strane, čak i ako do nje dođe, nije sigurno hoće li međuetnička koalicija ugroziti jednonacionalni karakter makedonske politike ili će jednostavno voditi daljnjem padu SDSM-a kao “nedovoljno nacionalističke” stranke.