Prema novom prijedlogu slovenskog Zavoda za zdravstveno osiguranje kontracepcijske pilule bi se trebale izuzeti iz univerzalnog zdravstvenog osiguranja. Prijedlog je naišao na oštre reakcije, kako stručne, tako i šire javnosti. No, donio je sa sobom i formiranje zanimljive koalicije: podržavaju ga zagovornici mjera štednje i uvođenja tržišne konkurencije, kao i neokonzervativni krugovi koji nastoje redefinirati ulogu žene i obitelji u društvenom životu.
Slovenski Zavod za zdravstveno osiguranje (Zavod za zdravstveno zavarovanje Slovenije) domislio se novog načina štednje. Od sada pa nadalje sve vrste hormonske terapije za sprečavanje trudnoće, poznatije kao kontracepcijske pilule, više neće biti besplatne. Točnije, besplatne nisu niti sada, već su financirane iz doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje. Promjena se sastoji u tome da više ne bi bile sastavni dio univerzalnog zdravstvenog osiguranja, nego bi se morale dodatno plaćati. Jedan od argumenata glasi kako postoje i druge, jednako učinkovite vrste lijekova koje pripadaju istoj terapeutskoj skupini.
Žene koje žele, odnosno trebaju točno određene kontracepcijske pilule koje im propiše liječnik, a prema Zavodu za zdravstveno osiguranje jednostavno čine “nadstandard”, morale bi ih dodatno plaćati. I tako se radi o minornim iznosima, gotovo nevrijednim spomena, i svatko si ih može priuštiti, samo kada bi se odrekao jedne ili dvije kavice. Ostavimo li za trenutak po strani činjenicu da to potkopava temeljni motiv navodne štednje te se pretvaramo da se većina stanovništva “kavica” nije odrekla još odavno, postavlja se pitanje – čemu štednja baš na tom području?
Pokušaj štednje na kontracepciji je ideološki simptom šireg neokonzervativnog zaokreta, koji se našao u neprincipijelnom, ali interesno uvjetovanom partnerstvu s neoliberalnim blokom. Ne radi se o trendu ograničenom na Sloveniju, istom fenomenu svjedočimo u cijeloj Europi, u čak zaoštrenijim oblicima. Takvi su posljednji trendovi i u, recimo, Poljskoj, gdje se čak pokušava zabraniti pravo na pobačaj. No smjer je jednak. Štednja na pravima žena stoga nije toliko ekonomska, koliko ideološka kategorija, radi se o agresivnom pokušaju redefiniranja položaja žena.
Plaćanje vlastitim zdravljem
Neoliberalizam s jedne strane kreće iz uvjerenja kako sve što ne donosi dobit ustvari neminovno stvara gubitak. Interesi farmaceutske industrije, u našem konkretnom slučaju, igraju važnu ulogu, budući da deregulacija određenog sektora prethodno od strane države reguliranih dobara, otvara vrata konkurenciji te stvara nove tržišne niše tamo gdje ih ranije nije bilo. Kontracepcijske tablete bi djelomičnim izuzećem iz univerzalnog zdravstvenog osiguranja bile stavljene na slobodno tržište, odnosno znatno deregulirane.
S medicinskog aspekta mjera takve vrste nije niti približno toliko bezazlena kakvom je pokušavaju predstaviti u Zavodu za zdravstveno osiguranje. Hormonska terapija je, jasno, već u samim osnovama delikatna i posebno prilagođena svakoj pojedinki. Bilo kakve nepromišljene i nagle promjene, poput promjene tablete, recimo, može snažno utjecati na kvalitetu života. Pri prijedlogu Zavoda se ne radi o klasičnom scenariju po kojem bi se već postojeći “originalni” lijek zamijenio jeftinijim generičkim lijekom. U tom bi slučaju učinci prvoga i drugoga bili načelno potpuno jednaki.
Upravo je takvu mjeru usvojila vlada Alenke Bratušek 2013. godine, kada je u sveopćem stampedu mjera štednje uvela novu kategorizaciju lijekova poput lijekova za duševne bolesti. Već u takvom slučaju može zamjena originala generičkim lijekom za pacijenta biti iznimno neugodna i prilično nepovoljno djelovati na tijek njegovog liječenja. Dodatno plaćanje cjenovne razlike si mnogi ne mogu priuštiti te su tako prisiljeni da razliku “plate” vlastitim zdravljem. Navedena promjena provedena je u tišini, ali planirane promjene na području kontracepcije su znatno gore te su, na sreću, dosada izazvale buran odaziv stručne i šire javnosti.
Tehnički gledano, u ovom slučaju dogodit će se da se određeni lijek zamijeni jeftinijim iz usporedive terapeutske kategorije. Ne bi se, dakle, radilo niti o generičkoj inačici istog lijeka, s jednakim sastavom, već o lijeku s načelno istim učinkom i drugačijim sastavom. Upravo je taj drugačiji sastav u cijeloj priči kritična točka koja će, bez sumnje, brojnim ženama uzrokovati nepotrebne komplikacije te im umanjiti kvalitetu života. Žene koje će si moći priuštiti kontracepciju kakva im je uistinu potrebna, one će je plaćati, one koje to neće moći – neće. Za usporedbu, situacija je analogna onoj u kojoj bi osoba koja je do sada imala pravo na punu subvenciju željezničke karte, zaprimila odluku kojom joj se ta subvencija ukida, a preporuča joj se da vlak zamijeni sredstvom iz usporedive kategorije transporta – pješačenjem.
Žena kao učinak tržišne konkurencije
Vratimo se ideološkim razlozima i neprincipijelnom savezu neoliberalizma i neokonzervatizma. Iako iz različitih polazišta, obje se ideologije susreću u poziciji kako se (i) na pravima žena može štedjeti te da je ulogu žene u suvremenom svijetu potrebno redefinirati. Neoliberalna agenda s jedne strane zagovara potpuno ukidanje kompletne socijalne države i zamjenu sustavava univerzalnog socijalnog, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja tržišnom utakmicom. Po tom pitanju neoliberalna ideologija čak i nije toliko usmjerena protiv samog sadržaja navedenih prava, koliko protiv njihove forme.
Ne radi se, naime, o tome da se neoliberali u tolikoj mjeri zalažu za ograničavanje prava kao takvih, već se pozivanjem na svoje sveto trojstvo – liberalizaciju, privatizaciju i deregulaciju – u biti zalažu za ograničavanje njihove dostupnosti. Prava bi ostala, uslijed konkurencije na tržištu bi njihov provedba bila i kvalitetnija, jedino si ih više ne bi baš svi mogli priuštiti. Iz perspektive “pozitivne” slike, koju neoliberalna agenda pridaje ženi, radi se o klasičnoj seksualnoj objektivaciji.
Žena, u to nas uvjeravaju “specijalizirani” ženski časopisi, kozmetička, farmaceutska, prehrambena i druge industrije, mora biti zdrava, zavodljiva, dotjerana. Svakako, nabrojanome su podložni i muškarci, no u neusporedivo manjoj mjeri. Svi atributi i predznaci, koje suvremena žena mora posjedovati, vezani su, naravno, uz specifične životne stilove. Zadnja karika u lancu su različiti proizvodi i usluge, koje treba platiti i u zamjenu dobiti, da, pogodili ste – zdravlje, zavodljivost, dotjeranost.
Sadržajna podrška neokonzervativaca
Neokonzervativnu agendu u Sloveniji, politički gledano, dijele Slovenska demokratska stranka (SDS) i Nova Slovenija (NSi), a među glavnim je atributima i stranke u nastajanju Aleša Primca. Istog onog Primca koji se u decembru prošle godine proslavio kampanjom protiv zakona o univerzalnim pravima istospolnih parova te ga na referendumu i uspio srušiti pod sloganom “O djeci se radi” (“Za otroke gre”). Suvišno je istaknuti kako ovaj cijeli tabor djeluje tijesno povezan sa slovenskom rimokatoličkom crkvom, kao i da ona upravo u nabrojanim snagama vidi zastupnike svojih političkih ideja.
Za razliku od neoliberalnog, ovaj tabor se pravima žena protivi i na sadržajnoj razini. Ne radi se samo o tome da bi ih željeli ograničiti, već se u konačnici zalažu i za njihovo potpuno ukidanje. Pravo na pobačaj ili oplodnju uz biomedicinsku pomoć su prava koja ova strana želi znatno reducirati ili čak ukinuti. “Pozitivna” agenda koju ženama nude jest lik i djelo žene kao majke i domaćice, povratak njenoj, po njihovom uvjerenju, prirodnoj ulozi. Radi se, znači, o procesu kojega slovenska teoretičarka, Lilijana Burcar, autorica nedavno izdane knjige “Restauracija kapitalizma”, naziva procesom ponovnog pretvaranja žene u domaćicu.
Prema tome, radi se o napadu na prethodno izborena prava, napadu koji je integralni dio opće restauracije kapitalizma. Svi ti procesi su, naravno, međusobno snažno povezani i pretpostavka su jedan drugome. Žena koja nema pravo na kontracepciju, a ukoliko si je ne može priuštiti onda joj je ono de facto oduzeto, predodređena je da bude majka i domaćica. Majka, zato što takvom, tvrdi neokonzervativni tabor, žena prirodno jest i mora biti. Domaćica, pak zato što institucije socijalne države, vrtić, produženi boravak u osnovnim školama, postaju financijski sve nedostupniji.
Nerazdvojni tabori
Umjesto socijalne države, unutar društvene jedinice žena je prisljena na strukturnu ulogu koja od nje zahtijeva da sve one ranije univerzalno dostupne i socijalizirane funkcije obavlja sama, odnosno unutar okvira proširene obitelji, npr. računajući bake i djedove. Osnovna, kao i proširena reprodukcija koja je kroz povijest radničkih borbi bila izborena kao civilizacijsko pravo i privilegija te kao takva provođena kroz institucije socijalne države, sada bi ponovno trebala pasti na leđa radničke klase, točnije, njegovog ženskog dijela.
Promjene takve vrste nisu, naravno, tek stvar promjene objektivnih uvjeta i društvenih funkcija, već ženu stavljaju u strukturno podređen položaj. Ekonomski ovisnom od muškarca, čine je neravnopravnom slično kao što je već bila u vremenima prije socijalne države. Iz te perspektive postaje jasno koliko su kapitalizam i patrijarhat nerazdvojni te zašto su – i u slučaju ograničavanja dostupnosti kontracepcijskih pilula – neoliberalni i neokonzervativni tabor tako lako stali rame uz rame.
Takvim tendencijama se suprotstavljaju progresivne društvene snage, kako organizacije civilnog društva, tako i političke organizacije, u prvome redu Ujedinjena ljevica (Združena levica). Ona je nedavno, nažalost bez uspjeha, u parlamentu predlagala da se, umjesto ograničavanja ženskih prava, ona prošire, odnosno da higijenski proizvodi koje žene trebaju u mjesečnim menstrualnim ciklusima postanu besplatno dostupni i dio univerzalnog zdravstvenog osiguranja.
Sa slovenskog preveo Goran Matić