Zahuktava se predizborna kampanja u Makedoniji za dugoočekivane parlamentarne izbore zakazane za 11. decembra 2016. godine. Aktualni tehnički premijer Nikola Gruevski, ujedno i čelnik konzervativne vladajuće stranke VMRO-DPMNE, čiji je desetogodišnji opstanak na vlasti također i motor dugotrajne političke krize u Makedoniji, ne libi se pritom povući neodržive populističke poteze.
Najavio je tako izgradnju čak 140 javnih vrtića, od čega će čak 100 njih biti potpuno novo. Cijeli projekt trebao bi koštati svega 25 milijuna eura. Usprkos niskim cijenama u Makedoniji, 25 milijuna eura za čak 140 vrtića, zvuči više nego nerealno. Usporedbe radi, kažimo da u Hrvatskoj izgradnja cijene jednog vrtića košta oko 2 do 3 milijuna eura. No, čak i da osigura sva sredstva potrebna samo za izgradnju tolikog broja vrtića, Gruevski očito ne razmišlja dugoročno, jer osim same izgradnje, u njih je potrebno kontinuirano ulagati – osigurati obroke, zaposliti odgajateljice, pedagoginje, psihologinje, kuharice, čistačice itd… No, postavlja se i naizgled sitničavo pitanje, kakvu je uopće VMRO-DPMNE politiku vodio 10 godina kada je dopustio da potreba za vrtićima naraste do ovako velikih razmjera. Najava Gruevskog čini tek jeftinim trikom dodvoravanja pobunjenoj javnosti. No, koliki je njegov odmak od razumijevanja javnog mnijenja zemlje čiji je (tehnički) premijer, pokazuje ova patronizacija čija logika sadrži pretpostavku potpune političko ekonomske nepismenosti javnosti. Dakako, Gruevski vjerojatno pritom računa na podršku medija koji su usprkos svim pokušajima i dalje u njegovom “džepu”.
Koliko vrijedi pola milijarde eura?
Nije to jedini predizborni trik kojeg Gruevski ima u rukavu. Gotovo cijeli kvartal ranije nego inače, VMRO-DPMNE pokušava u Sobranje progurati donošenje javnog proračuna za iduću godinu. Najavljeni budžet iznosio bi oko 3,35 milijarde eura s prihodima od 3,05 milijardi. Vlada planira povećati potrošnju za 175 milijuna eura, što je 5,5 posto više nego prošle godine. Novi proračun jedva ostaje u granicama planiranog deficita od 3 posto BDP-a. Plan vlade na odlasku je u idućoj godini izdvojiti rekordne iznose na ulaganja u kapitalne investicije – izgradnju željezničke pruge, autoceste (Koridor 10), energetsku i komunalnu infrastrukturu, povećati javna ulaganja u zdravstvo, obrazovni sustav i socijalnu zaštitu, poljoprivredu, sport, kulturu te pravosuđe i ekologiju – drugim riječima, u sve odjednom. Također je najavljeno da će se u mirovine, plaće, javne subvencije, socijalne transfere i ostalo utrošiti čak 2,9 milijardi eura, što znači da punu modernizaciju Makedonije Gruevski planira uz pomoć 430 milijuna eura (projekcije su rađene na temelju pretpostavljenog godišnjeg ekonomskog rasta od 3 posto uz inflaciju od 1 posto, što je identično projekcijama za tekuću godinu).
SDSM upozorava da najave Gruevskog povećavaju javni dug. Naime, u srpnju ove godine, makedonska vlada izdala je euroobveznicu u vrijednosti od 576 milijuna eura. Zaduženim sredstvima nisu se planirale kapitalne investicije već plaćanja obveza koje dospijevaju na naplatu u 2017. godini. Čak i da se ova sredstva zaista usmjere u kapitalne investicije, ne radi se o konačnom iznosu. Najavljeni proračun sigurno će se smanjiti rebalansom, baš kao što je bio slučaj sa svim proračunima u posljednjih desetak godina, kazao je profesor ekonomije Marjan Petreski za BIRN.
Pokušaj Gruevskog da socijalnom i populističkom predizbornom kampanjom koja ne drži računicu osvoji glasove vjerojatno će neslavno propasti, usprkos blagonaklonosti medija koji se nalaze pod njegovom kontrolom. No da li će on izgubiti izbore, u konačnici će ovisiti o rezultatima Sporazuma u Pržinu potpisanog posredovanjem Europske unije. Ukoliko su sve mjere poduzete nakon Pržina imale učinka, uhljebljena glasačka armija VMRO-DPMNE-a trebala bi biti razbijena, a izbori nešto pošteniji. S druge strane, rezultati decembarskih izbora ujedno će biti i indikator uspješnosti Europske unije i njezinih diplomatskih i pregovaračkih vještina. Sve ostalo naime, osim Pržina, odradila je makedonska javnost. Vidjet ćemo hoće li se narod u decembru odazvati izborima ili zaključiti da se ništa nije promijenilo i ponovno ignorirati izbore. Dogodi li se ovo drugo, kakvu legitimaciju u Makedoniji mogu tražiti i Europska unija i formalna parlamentarna politika?