Prema najavama iz medija, bivši bi hrvatski premijer Zoran Milanović uskoro trebao početi raditi za neku od briselskih lobističkih tvrtki koje svoje usluge nude zemljama aspiranticama za članstvo u Europskoj uniji. Iako je još uvijek formalno predsjednik najveće opozicijske stranke, Milanović očito više nema nikakvog interesa za riskantan posao politike, pa u tom smislu ne bi bilo iznenađenje da svoja politička iskustva – dakako za pristojnu naknadu – iskoristi u opskurnom miljeu “međunarodnih konzultanata”. Naposljetku, ideja unovčenja stare političke slave nakon isteka mandata nije ništa neobično, a pozicija briselskog konzultanta ipak je nešto dostojanstvenija od gostovanja na sletu bizarnog južnokorejskog kulta, što je npr. nedavno napravio bivši predsjednik Ivo Josipović.
Među poznatim bivšim premijerima koji su, umjesto eurobirokrata ili npr. bankara, postali sveprisutni međunarodni konzultanti osobito se ističe Tony Blair. Svojevremeno jedan od najpopularnijih britanskih političara uopće, bivši laburistički šef danas spada među najomraženije. Njegovu političku slavu pokopala je vojna avantura u Iraku, kao i činjenica – nedavno potvrđena parlamentarnim izvještajem – kako su Blair i suradnici falsificirali službene dokumente kako bi pronašli izgovor za ilegalni napad na Irak, sa katastrofalnim posljedicama prvo za tu zemlju, a onda i za “globalnu sigurnost”. S obzirom na sve glasnije zahtjeve za njegovih uhićenjem zbog ratnih zločina, Blair ne boravi osobito često u Britaniji. Zato ima vrlo razvijenu djelatnost po brojnim perifernim zemljama zainteresiranima za popravljanje vlastite reputacije.
Dvostruka mjerila
Tako je Blair, između ostalog, savjetovao vlade Kazahstana i Azerbajdžana, ali i one Srbije i Albanije. No njegov angažman nikada nije dugotrajan. On se, po svemu sudeći, sastoji od nekoliko radionica koje drži njegov bivši spin-doktor i Blairovog više ceremonijalnog posjeta i rukovanja. S obzirom na izrazito visoku cijenu, a teško razaznatljive koristi, angažmani Blaira često su otvarali pitanja o čemu se zapravo radi. Je li riječ o “mitu” koje se Blairovim angažmanom legalno plaća investitorima, eurobirokratima ili pak američkoj diplomaciji? Stvar ostaje krajnje nejasnom. Nova prilika za otvaranje ovog pitanja pojavila se nedavno u Rumunjskoj. Tamo je naime, u sklopu antikorupcijske istrage protiv bivšeg premijera Victora Ponte sasvim slučajno iskrsnulo i ime njegovog britanskog kolege.
Prema optužnici, Ponta je 2012. godine prodao sigurno mjesto na listi za parlamentarne izbore lokalnom tajkunu Sebastiana Ghiți. Za to mjesto, Ghița je jednom fondu uplatio 220.000 eura, a taj je novac onda iskorišten za isplatu honorara Tonyju Blairu za jedan ceremonijalni susret s Pontom. Prilikom ispitivanja, Ghița je otvoreno govorio o svim detaljima ovog deala, što je izazvalo veliki interes u lokalnim medijima, a kasnije i u onim britanskim. Bojeći se međunarodnih pritisaka, tužilaštvo je jučer kategorički demantiralo kako istražuje Blaira, navodeći da se bavi lokalnim političarima koji su platili jednom “visokom stranom dužnosniku”. Rasplet događaja neminovno otvara neugodna pitanja: zašto je naposljetku ilegalno prodati mjesto na listi za izbore, a nije ilegalno istim iznosom platiti stisak ruke jednog propalog političara?