Sindikat doktora medicine iz Crne Gore pobunio se protiv najava tamošnjeg Ministarstva zdravlja da upravljanje bolnicama prepuste privatnim kompanijama, piše BIRN. U Sindikatu kažu da ovakav smjer zdravstvene politike mijenja prioritete te se umjesto zdravstvenog stanja ljudi prioritet daje ostvarivanju profita. Ministarstvo je odbacilo optužbe sindikata, nazvavši ih netočnima, propustivši pritom svoj demanti sadržajnije argumentirati. S druge strane, niti ljutito priopćenje Sindikata nije lišeno netočnih informacija, poput tvrdnje da je Crna Gora jedina zemlja na svijetu koja izlaže svoj zdravstveni sustav hirovima slobodnog tržišta, dok se zapravo radi o suprotnom: Crna Gora ovime prati globalne trendove podređivanja javnog sektora profitnim interesima.
Sindikat pretjeruje kad kaže kako je Crna Gora zemlja s najgorim zdravstvenim sustavom na svijetu, kad mnogo zemalja uopće niti nema javni zdravstveni sustav, primjerice Sjedinjene Američke Države, gdje u startu zdravlje ljudi ovisi o njihovoj platežnoj sposobnosti. Liječnici su pak opravdano nezadovoljni stanjem iz više razloga: jer su debelo potplaćeni (najlošije u Europi s obzirom na BDP), jer su liste čekanja dugačke i jer nema dovoljno bolnica, ima premalo liječnika (najmanji broj po glavi stanovnika u Europi) jer su na međunarodnoj rang listi (Euro Consumer Index koja bilježi 48 indikatora), kakve su inače svrhovite tek za vlastitu reprodukciju, svrstani kao zemlja s najzaostalijim zdravstvenim u Europi zbog toga što izdvajanja iz javnog proračuna iznose tek 5 posto dok je europski prosjek 12 posto (također premalo) i zbog toga što imaju najlošije medicinsko obrazovanje u Europi.
Sindikat je revoltiran radom Ministarstva zdravlja jer su prošlog tjedna ponovno odgodili donošenje zakona kojim bi se medicinskim radnicima povećalo plaće. No, i tu, umjesto adekvatne analize, Sindikat reagira emotivno kazavši kako odgoda donošenja ovog zakona jasno pokazuje kako je “crnogorski zdravstveni sustav već gotov!” Proljetos se naime, zdravstveni sustav suočio s najvećom financijskom krizom zabilježenom, jer država nije imala sredstava za opskrbiti bolnice robom široke medicinske potrošnje čime je došlo zastoja u redovnom radu bolnicama. Umjesto 15 milijuna eura koliko je crnogorskim bolnicama potrebno za godinu dana, država je izdvojila tek 5 milijuna, što je izazvalo bijes medija i udruga za zaštitu prava pacijenata. Država je nakon toga počela tražiti razne modele upravljanja bolnicama, a najviše im se svidjelo javno-privatno partnerstvo sa stranim investitorima koji bi im pomogli voditi javne bolnice.
Vitals Global Healthcare (VGH)
Upravo takve suradnje, javno privatna partnerstva u zdravstvu, metoda su ostvarivanja profita za kompaniju registriranu na Malti 2015. godine, čija je firma majka Bluestone Investments Malta Ltd., a koju je osnovala firma Bluestone Special Situation Ltd. registrirana na kontroverznoj off-shore oazi Britanskim djevičanskim otocima. Preuzimanje upravljanja VGH-a nad trima javnim bolnicama na Malti nije prošlo glatko.
Osim što se firmu napadalo zbog off shore računa kompanije majke, malteški novinari postavili su prava pitanja fokusirajući se na javna ulaganja. VGH je koncesiju nad trima bolnicama dobio na 30 godina, no ugovori još nisu objavljeni (najavljeno za novembar), usprkos tome što je od faktičkog preuzimanja bolnica prošlo gotovo tri mjeseca. VGH je optužbama za off-shore račune odgovorio pozivajući se na menadžere s diplomom Harvarda koji upravljaju njihovim bolnicama i obrazovanjem stečenim u Londonu, no nisu odgovorili na novinarsko pitanje odakle će doći najavljenih 200 milijuna eura najavljenih ulaganja. Malteška javnost boji se da će sredstva doći iz javnog proračuna i završiti na off shore računima.
Prema informacijama dostupnima javnosti, VGH će zadržati sve trenutno zaposlene osobe, pri čemu oni ostaju na javnoj plaći dok bi buduća zaposlenja išla na teret VGH-a. Također, država se obvezala u svakoj od bolnica kupiti dodatan broj kreveta, a VGH zauzvrat “ljudima u sustavu javnog zdravstva neće naplaćivati usluge koje će plaćati samo oni bez javnog zdravstvenog osiguranja”. Takva podvojenost otvara mogućnost različitog tretmana pacijenata ovisno o tome plaćaju li ili ne. Maltešku je javnost ova opcija posebno zabrinula u kontekstu najave ove firme da će Maltu pretvoriti u top destinaciju medicinskog turizma.
Na putu za EU…
Crnoj Gori pak VGH je servirao sve ono što tamošnji političari žele čuti: kako bogatih skijališta, marina i turističkih resorta nema bez adekvatnih zdravstvenih ustanova, kako će ovo javno-privatno partnerstvo doprinijeti crnogorskom europskom putu i kako je u središtu njihove politike pacijent (a ne profit). To se dopalo ministru zdravlja Budimiru Šegrtu koji se poslužio pokojom besmislenom frazom, npr. onom o tome kako se zdravstveni “ciljevi ne mogu ostvariti bez internacionalizacije i otvorenosti zdravstvenog sistema”. Za razliku od brojnih drugih sektora, poput recimo trgovine, zdravstvo je suprotno tome društveno područje u kojem internacionalizacija nema gotovo nikakvu ulogu, osim ako ne brojimo emigraciju zdravstvenih radnika kao pozitivni ekonomski indikator.
Vitalis Global Healtcare obećao je u Crnoj Gori u roku od tri do četiri godine izgraditi tri nove bolnice i “transformirati” postojeće za cijenu ulaganja od 375 milijuna eura, a na osnovi partnerstva s Vladom CG. Uvjeti suradnje dakako bili bi isti kao oni na Malti, pa VGH očekuje 30-godišnje koncesije, a najavili su i tri faze “transformacije”. Prva podrazumijeva kupnju nove medicinske opreme i internetsko povezivanje zdravstvenog sektora, zračnu hitnu pomoć i obuku medicinskog kadra. Druga bi obuhvatila izgradnju novih domova zdravlja u Budvi i Tivtu i novu regionalnu bolnicu u Kotoru kapaciteta 250 kreveta. Ista faza obuhvatila bi i izgradnju nove opće bolnice u Herceg Novom sa 150 kreveta i u Podgorici sa 550 kreveta. Treća faza bila bi fokusirana na sjever i značila bi izgradnju novih domova zdravlja u toj regiji, novu opću bolnicu za ortopediju i specijalnu hitnu pomoć te službu potrage i spašavanja za goste skijališta. VGH bi navodno osigurao sav kapital potreban za ove kapitalne investicije, dok bi obaveza Vlade CG bila osiguranje zemljišta, pružanje pomoći u nabavi licenci, osigura dio budžeta neophodan za upravljanje bolnicama i zaključi ugovor o koncesiji.
Ukoliko je sve ovo točno onda nema razloga da budući ugovori između VGH i Crne Gore ne budu odmah po potpisivanju ili čak prije toga dostupni svoj zainteresiranoj javnosti. No, nameće se pitanje zašto sve najavljeno Vlada nije mogla sama izgraditi?