Nakon što mjesecima javnosti nije bio poznat ni jedan kandidat na predsjedničkim izborima koji se u Bugarskoj trebaju održati za manje od mjesec dana, posljednjih se tjedana i dana pojavila prava poplava aspiranata na tu poziciju. Trenutno ih je čak dvadeset i tri. Među njima ima dosta bivših političara, uključujući npr. i Plamena Orešarskog, koji je 2014. godine nakon kratkog mandata bio prisiljen podnijeti ostavku na mjesto premijera nakon masovnih demonstracija, zatim određeni broj neizostavnih lokalnih tajkuna, televizijskih i estradnih zvijezda, pjevača i sportaša te nekoliko – generala. Među vojnim oficirima, najpoznatije je ime Rumena Radeva, bivšeg zapovjednika bugarske ratne avijacije i formalno nezavisnog kandidata uz snažnu potporu najveće opozicijske stranke, Bugarske socijalističke partije (BSP).
S obzirom na ovu potporu, Radev se naglo prometnuo u jednog od favorita. To je razmjerno neobična situacija za nekoga tko je široj javnosti do sad bio poznat samo po svojem zalaganju za kupnju novih borbenih aviona. Naime, pedesettrogodišnji general nekoliko je puta prijetio kako će demonstrativno podnijeti ostavku ako država ne uloži u avijaciju, što svakako pokazuje određeni instinkt za političku dramu, ali ništa ne govori o njegovim političkim stavovima. Kandidatura Radeva simptom je velike krize bugarskih socijalista koji, unatoč povremenim ozbiljnim aferama svojih konkurenata, već deset godina ne uspijevaju pobijediti stranku “desnog centra” Građani za europski razvoj Bugarske (GERB). Trenutno se BSP nalazi na jednom od svojih historijskih minimuma pa rejting u posljednje vrijeme nastoji popraviti vraćanjem na pozicije etničkog šovinizma, npr. izjavama kako GERB namjerava “naseliti migrante” i “promijeniti demografsku sliku Bugarske”.
Cijena uspjeha
No tu je već prilično velika gužva. Uz tri desničarske stranke na vlasti i dvije desničarske stranke u opozicije, socijalistima je u šovinizmu ozbiljan konkurent još jedna stranka “ljevice”, Alternativa za bugarski preporod (ABV), koja se od njih odvojila prije dvije godine. Iako su se načelno slagale oko potpore Radevu, BSP i ABV nisu se uspjele dogovoriti je li on više kandidat jedne ili druge stranke, pa je ABV na kraju ponudio svog kandidata. Socijalisti predviđaju da nestranački kandidat ima veće šanse od nekog tko je izravno vezan za njih, a riječ je o čovjeku koji istodobno svojim proturječnim stavovima može privući širok spektar simpatizera. Radev je naime prošao NATO-ovu obuku u SAD-u, ali se istodobno smatra sklonim Rusiji. Zalaže se navodno za samostalniju vanjsku politiku, ali istodobno lobira za veću kupnju zapadnog naoružanja.
Ne čudi stoga što računa na potporu i starijeg navodno snažnije “proruskog” stanovništva, ali i mlađih birača sklonih jačoj integraciji sa Zapadom ili pak očaranih sumanutim teorijama zavjere koje bujaju u kontekstu dugotrajne socijalne i političke krize u cijeloj Istočnoj Europi. Tako se među njegovim obećanjima našlo i ono da će imenovati komisiju koja bi istražila utjecaj tzv. chemtrailsa, odnosno tragova na nebu koji, prema zavjerenjačkim interpretacijama, “upravljaju umovima svjetskog stanovništva”. Kao pilot, Radev ne vjeruje u njihovo djelovanje, ali ne oklijeva da i takve ludosti uključi u svoj izborni program. U tom smislu, socijalisti nakon dugo vremena mogu računati na kandidata koji bi mogao dobiti velik broj glasova. Pod cijenu zaoštravanja duboke ideološke krize na bugarskoj političkoj sceni.