Uprava međunarodnog aerodrom u Tirani (Tirana International Airport, TIA) objavila je priopćenje u kojem stoji da je zaključno sa 7. oktobra, kineska (državna) firma China Everbright Limited (CEL) kupila 100 posto dionica aerodroma.
Aerodromom su od 2005. godine upravljale njemačka firma AviAlliance, DEG – Deutsche Investitions te Albansko-Američki poduzetnički fond (Albanian-American Enterprise Fund, AAEF). Uvjet te koncesije bio je da TIA bude jedini albanski aerodrom. No, pod pritiskom turističkih ureda, te zbog globalnog povećanja zračnih putovanja što je rezultiralo isplativošću koncesija na jeftine charter letove, koncesija za TIA-u je ipak promijenjena omogućivši otvaranje aerodroma u Kukešu izgrađenog prije koncesije, ali zatvorenog za rad kako bi se njemačkoj firmi omogućio monopol.
Službenim priopćenjem izražava se zadovoljstvo radom aerodroma posljednjih deset godina, a posebno se ističe porast broja putnika kao i izgrađenost aerodroma kojeg karakteriziraju “visoko kvalitetne zgrade”. Zasluga za takvo poslovanje pripisuje se gore navedenim dosadašnjim dionicima. Naime, porast broja putnika sa 600.000 2005 na godišnji prosjek 1,9 milijuna 12 godina kasnije može se pripisati globalnom porastu zračnog prometa ali i spomenutim uvjetima koncesije koji su onemogućavali otvaranje bilo kojeg drugog aerodroma u državi. No, također se navodi kako je u izgradnju aerodroma od 2005. uloženo 70 milijuna eura, od čega je 46 milijuna eura kredit Europske banke za obnovu i razvoj ostvaren na temelju javno-privatnog partnerstva, kako je vidljivo iz projektnog opisa.
Jedan pojas, jedan put
TIA je nova kineska prometna infrastrukturna akvizicija na europskom tlu. Radi se o još jednom realizacijskom koraku kineske inicijative Jedan pojas jedan put (One Belt, One Road Initiative) koji cilja bržem povezivanju robe proizvedene u Kini sa bogatim tržištem EU preko siromašnog i nerazvijenog Balkana. Inicijativa se čini se razvija bez prepreka. Osim aerodroma i grčke luke Pirej, Kinezi na Balkanu također grade ceste i željezničke puteve uvijek ciljajući međunarodnom povezivanju balkanskih zemalja, no ne i njihovoj boljoj internoj povezanosti, jer za takvo nešto Kina ne vidi profitni interes.
Na tom tragu, bespredmetan je tobožnji “strah” koji se pojavio u Albaniji po pitanju rasta broja kineskih investicija. Kina je naime postala drugim najvećim albanskim trgovinskim partnerom s razmjenom od 7,7 posto. Tako je primjerice, u maju ove godine, Zef Preci, direktor Albanskog centra za ekonomska istraživanja (Albanian Center for Economic Research) kazao BIRN-u kako ne vjeruje da će kineske investicije dovesti do prosperiteta albanske ekonomije. Brigu je naime kod njega izazvala sama činjenica da su kineske kompanije u državnom vlasništvu, iako ni na koji način nije ponudio dodatne odgovore zašto su kineske državne kompanije gore od primjerice kompanija američkih generala za ekstrakciju plina na Kosovu. Kazao je tek da sve veći broj kineskih kompanija u Albaniji ne odgovara “euro-atlantskom duhu” koji se posljednjih 25 godina razvija u Albaniji. Međutim, makar i površno promatranje kineskih investicija u Balkan jasno pokazuju da se nikad ne radi o težnji za kulturnom dominacijom, niti Kina ulaže u promjene društvenih vrijednosti ciljanih zemalja. Stoga, ovakva izdvojena, neargumentirana mišljenja tobožnjih ekonomskih analitičara čine više štete nego koristi između ostalog i zbog toga što nekritički prihvaćaju euro-atlantske inicijative ne mareći pritom za strateške interese svoga društva.