Uoči predsjedničkih izbori koji bi se u Srbiji trebali održati sljedeće godine, obnovljena su politička iskrenja koja su u velikoj mjeri obilježila i period neposredno prije izvanrednih parlamentarnih izbora održanih u aprilu. Naime, s obzirom na slabost opozicije, politički konflikti u najvećoj se mjeri odvijaju unutar vladajuće koalicije. Situacija i nije toliko neobična, ako se zna da parlamentarnu većinu čine dvije najveće stranke i njihovi sateliti, koji zajedno drže gotovo dvije trećine poslaničkih mjesta u Narodnoj skupštini. Vladajućim naprednjacima, Socijalistička partija Srbije tako je istodobno glavni partner i najveći konkurent. Verbalni ratovi između relativno sporednih predstavnika dvije stranke zato često pune političke rubrike srbijanskih medija bez da ozbiljnije dovode u pitanje stabilnost vlade.
Posljednji od tih ratova, međutim, nešto je ozbiljniji. Njegovi su glavni akteri potpredsjednici vlade Zorana Mihajlović iz SNS-a i šef SPS-a Ivica Dačić. Sve je započelo usputnim Dačićevim komentarom jednom beogradskog tabloidu o pripremama socijalista za predsjedničke izbore. Iako se spekulira kako bi upravo Dačić mogao biti kandidat, on to uporno odbija potvrditi navodeći, između ostalog, kako to ovisi o dogovoru u vladajućoj koaliciji. Nejasno je pritom nada li se Dačić eventualnoj prešutnoj podršci SNS-a ili pak samo pokušava izbjeći konflikt koji bi njegovu stranku mogao izbaciti iz vlade. Jedino oko čega je bio kategoričan je to da SPS nikako ne može podržati Mihajlovićevu ako bi ona bila kandidat većine. Potpredsjednica vlade, koja se sama očito nada kandidaturi, odgovorila je kako je Dačić “poslednji čovek na svetu koji će se pitati o kandidatu SNS za predsednika”.
Očekivano, SPS je stvar dodatno zaoštrio odgovorivši kako je “Zorana Mihajlović poslednji čovek na svetu koga možemo podržati kao zajedničkog predsedničkog kandidata”, oprezno međutim dodajući kako “nemaju nameru da se mešaju u to ko će biti predsednički kandidat SNS-a”. Nervoza Dačića i Mihajlovićeve očito proizlazi iz njihove izrazito nestabilne pozicije. Naime, stranačka dinamika u Srbiji ima sve karakteristike “dvorske politike”: ambiciozni političari mogu se povremeno međusobno podbadati u utrci za pojedine pozicije, ali svi zajedno moraju paziti da ne nagaze previsoko. Kao što naposljetku oboje stalno naglašavaju, tko će biti kandidat većine na predsjedničkim izborima odlučuje premijer Aleksandar Vučić. Po utjecaju na utrku za ceremonijalnu poziciju predsjednika republike, dvoje aspiranata na tu funkciju su očito – “poslednji ljudi na svetu”.