U iščekivanju decembarskih parlamentarnih izbora u Makedoniji, donosimo kratak pregled društveno-političke situacije s obzirom na višegodišnju institucionalnu krizu. U nedostatku suštinskih promjena trenutno je pitanje što će prevagnuti: bezrazložna nada da će socijaldemokrati uspjeti mobilizirati glasače ili ekonomska sigurnost koju pak svom izbornom tijelu nudi VMRO-DPMNE čija je vlast tako snažno ukorijenjena u institucije da njihov konačni pad na predstojećim izborima nije siguran.
Promotrivši (nepostojeća) politička događanja u Makedoniji u periodu nakon ljetnih praznika možemo ustvrditi da smo ušli u fazu stabilizacije abnormalnog stanja produljenog trajanja krize. Čini se da su ljetni kokteli umirili zlobne jezike političke elite u zemlji. Prisiljeni smo oslanjat se na takvu argumentaciju, s obzirom na nedostatak bilo kakvog djelovanja dogovorenog između četiri glavne političke stranke prvo sporazumom iz lipnja/srpnja 2015., a zatim i sporazumom iz srpnja 2016. Oba sporazuma postignuta su uz golem trud međunarodne zajednice, a prethodila im je građanska mobilizacija, koja je trajala više od dvije godine. Spomenuti sporazumi predvidjeli su proces eliminacije nedemokratskih elemenata koje je u sustav ugradila vladajuća VMRO-DPMNE/DUI koalicija.
Ključni zahtjevi tog procesa formalno su ispunjeni. Četiri stranke složile su se o sastavljanju ad hoc tijela za praćenje rada medija, naročito tijekom predstojećeg izbornog razdoblja. Dakle, umjesto da se fokusiraju na problematične aspekte zakona o medijima, to jest, na mehanizme koji legaliziraju ograničavanje slobode tiska, tako što ih ekonomski podvrgavaju ovisnosti o državnim plaćenim oglasima, stranke je zadovoljilo satelitsko tijelo koje će pisati izvještaje koje nitko neće čitati i propisivati kazne koje nikoga neće ozbiljno uznemiriti. Sistemski alati koji ovlašćuju vladu da vrši političku, financijsku i društvenu kontrolu putem legaliziranih načina zarobljavanja države ostali su netaknuti.
Termin odabran kao dan izbora, 11. prosinac, utjecao je na cijeli proces koji je trebao osigurati klimu za slobodne i demokratske izbore. Nakon postavljanja nekoliko tehničkih uvjeta, poput uspostavljanja široke koalicijske vlade i ad hoc državnih tijela te napadnog procesa čišćenja popisa birača, sve stranke su se bacile na predizborne kampanje. Izgleda da se, nakon stranaka, i javnost ukrcala na isti izborni brod. Galama “radikala” o potrebi da se “borimo protiv vladajućeg fašizma”, da se “riješimo diktature” i da oslobodimo građane i institucije teške ruke “obitelji” sada se prebacila na otvoreno zauzimanje za oporbene socijaldemokrate. Uz nekoliko slučajeva kritike, koja im je upućena zbog neprincipijelnih pozicija vezano uz proces reformi u prilog demokratizaciji te uz kompromise koje su napravili na temelju svojih, navodno pozitivnih, predizbornih anketa, većina mobiliziranih u ime slobode i demokracije sada se priprema za izborne aktivnosti.
Katastrofa institucionalnog okvira
Trenutna tehnička vlada, koja upravlja zemljom do izbora, po dogovoru je sastavljena od članova četiri glavne političke stranke. Istih onih koje su za vrijeme krize izgubile mnogo kredibiliteta u očima građana zbog političkih igara koje su cijeli institucionalni okvir zemlje dovele do ruba totalne sistemske katastrofe. Anketa, koju je na nacionalnom nivou proveo Institut za društvene i humanističke znanosti – Skopje, pokazuje da ovaj oblik velike, koalicijske vlade ima potporu samo 20 posto građana. To govori o degeneraciji demokratske supstance političkih procesa u zemlji. Iako je potpora političkim elitama općenito historijski gledano niska, one sada zajedno vladaju i zajednički se pripremaju za predstojeće izbore. Budući da ih većina percipira kao najodrživiji politički alat za utjecanje na politiku u zemlji, nema sumnje da će, prema sadašnjim procjenama, preko 50 posto glasača te prosinačke nedjelje izaći na izbore. Ova iznimna diskrepancija pokazuje granice aktualnih političkih sredstava građana. Oni su zapravo prisiljeni prihvatiti kao nužno zlo glumce koji su izgubili legitimnost.
Izgleda da je, dvije godine nakon Sporazuma iz Pržina, izgubljena ozbiljna šansa za ispravljanje značajnih problema. Vrijeme, koje se trebalo iskoristiti za ozbiljne intervencije u sustav zarobljavanja države, potrošeno je na niz jednostranih odluka koje su dovele do komplikacija pregovora i pokušaja donošenja novog sporazuma za provedbu prethodnog (onog iz Pržina). Čini se da su političke stranke, koje sudjeluju u pregovorima oko rješenja političke krize koju su same stvorile, očarane činjenicom da u Makedoniji danas postoje pravni mehanizmi za kažnjavanje neposlušnih medija, za kontroliranje akademske slobode, za ometanje svakog oblika štrajka, za otkupljivanje uređivačkih politika milijunima eura koji se koriste za oglašavanje vladinih ideja i vrijednosti te za zaobilaženje pravosuđa i izravno kažnjavanje sveučilišta, škola, tvrtki, medija, itd.
Ovaj sustav, kojeg je uvela i kojeg provodi vladajuća VMRO-DPMNE koalicija, postao je referenca za svaku buduću vladu koja će htjeti osigurati dugotrajnu vlast. Od svih predviđenih intervencija u smjeru demokratizacije do sada je samo Ured specijalnog tužitelja uspio pokrenuti slučajeve ozbiljne zlouporabe moći, krađe javnih sredstava, korupcije, zastrašivanja i prijetnje od strane vladinih dužnosnika, itd. No, te slučajeve, koje je pokrenuo Specijalni tužitelj, obično progutaju sudovi koji se nalaze pod apsolutnim utjecajem VMRO-DPMNE službenika izvršne vlasti. Stoga, čak i jedini uspješan pokušaj uklanjanja ugrađenog kriminala i korupcije podbacuje u cijelom sustavu zarobljavanja.
Revizija širokog spektra
Tako će izbori ostati bojno polje vrijednosti i osobnih slika. Bez ozbiljne platforme za reviziju širokog spektra represivnih zakona i bez sistemske reforme institucija, politički sadržaj predizborne debate ostat će nejasan i neće biti kadar donijeti ozbiljne promjene. Nažalost, glasačko tijelo glavnih političkih stranaka pribjeći će tradicionalnim podjelama na elitiste i seljake, Makedonce i Albance, itd. Korupcija velikog dijela društva različitim klijentelističkim zapošljavanja neminovno će odigrati ključnu ulogu u ishodu prosinačkih izbora. U nedostatku ozbiljne političke vizije za zemlju, koja je po pitanju socijalne nepravde i ekonomske nejednakosti zaglavila na samom dnu Balkana, očekuje se da će izbor značajnog dijela građana biti uvjetovan njihovim niskim prihodima kojih je VMRO-DPMNE (p)ostao glavni jamac.
Izgled za demokratske promjene i dalje počiva na onom dijelu društvenog pokreta koji nije kooptiran unutar različitih oblika socijaldemokratskih koalicija i saveza. No, i dalje se ima smisla zapitati: je li prosvjedni format dovoljan da ponudi učinkovite puteve utjecanja na političke odluke? Različite skupine, koje su zadržale autonomiju tijekom posljednje tri godine mobilizacija, sada se suočavaju s tim izazovom, nakon što su uložile ogromnu energiju i resurse u prosvjedovanje protiv vladinih prijestupa, a da pri tom nisu postigle niti jednu pobjedu, osim studentskog pokreta iz 2014./15. Izbori u prosincu 2016. neizbježno će rezultirati jednim od dva scenarija: ili će se pokazati da je pretpostavljena socijalna korupcija VMRO-DPMNE-a jača od skandala otkrivenih u posljednje dvije godine te da ćemo morati nastaviti živjeti u društvu represije, ili će se nada, koja bi mogla dovesti socijaldemokrate na vlast, pokazati kratkog vijeka dok se oni smještaju unutar netaknutog sustava zarobljene države. Zato će se otvoriti puno prostora, stvoriti novi zamah i snažan argument za ponovno pokretanje kreativnog potencijala društvenih pokreta, ali ovog puta vodeći računa o učinkovitosti primijenjenih alata.
S engleskoga prevela Sana Perić