Uoči referenduma o ustavnim promjenama u Italiji, koji bi se trebao održati početkom decembra, vladajuća Demokratska stranka (PD) premijera Mattea Renzija zapala je u ozbiljnu krizu. Naime na unutarstranačkoj raspravi pale se teške riječi jer su pojedini stranački prvaci izrazili protivljenje prijedlogu. Renzijev plan ustavnih promjena naime predviđa ograničenje utjecaja gornjeg doma parlamenta – Senata – koji bi izgubio pravo na izglasavanje nepovjerenja vladi. Takvu “stabilizaciju” političkog sustava Renzi smatra nužni preduvjetom za buduće izbjegavanje stanja političke nestabilnosti i čestih smjena vlada koje se smatraju jednim od najprepoznatljivijih karakteristika talijanskog političkog života.
Sasvim neuobičajeno za europske zemlje, talijanski Senat trenutno ima gotovo iste ovlasti kao i donji dom, ali u njemu veći broj mjesta u pravilu dobiva ona opcija koja je najpopularnija u većini talijanskih regija, a ne nužno kod većine talijanskih birača. Takav sustav posljedica je hladnoratovskih pokušaja da se spriječi eventualna izborna pobjeda Komunističke partije zajedno s ostalim socijalističkim strankama. Politička podjela na pet stranaka koja je obilježila cijeli poslijeratni period, početkom 1990-ih se sasvim raspala, a stranačka scena otada je u stalnim previranjima. Jedan od razloga zašto Renzi želi ustavne i izborne promjene, koje bi najvećoj stranci omogućile samostalnu vlast, jest rastuća popularnost Pokreta pet zvjezdica.
Ta protestna stranka lako bi u budućnosti mogla blokirati uspostavljanje vlade, a time i ugroziti Renzijevu dominaciju. Premijer je birače pokušao ucijeniti najavljujući da će u slučaju neuspjeha referenduma podnijeti ostavku. To se obećanje pokazalo kontraproduktivnim jer su se gotovo sve ostale stranke smjesta angažirale protiv referenduma, nadajući se rušenju Renzija. Da stvar bude gora, sada se stvorila snažna opozicija ustavnim promjenama i unutar PD-a, koju vode bivši šefovi ljevice Pier Luigi Bersani i Massimo D’Alema. Za mnoge unutar i izvan stranke, plan Renzija je za stabilizaciju svoje vlasti jasna je najava njegovih namjera da pripremi teren za buduće zaoštravanje “mjera štednje”. Zadržavanje postojećeg parlamentarnog sustava, sa svim njegovim nelogičnostima, moglo bi taj projekt barem usporiti.