Zakon najavljen na proljeće ove godine ulazi u proceduru njemačkog parlamenta. Jučer je tamošnja vlada usvojila izmjene zakona o socijalnim davanjima za građane državljane EU zemalja. Po novome, status primatelja socijalnih transfera za one koji nikad nisu radili u Njemačkoj izjednačit će se sa statusom onih koji nisu EU državljani i moć će se steći tek nakon pet godina. U tom periodu će doseljenici iz zemalja EU biti osuđeni na uspjeh ili neuspjeh na tržištu rada. Prema podacima federalne Agencije za zapošljavanje, u šestom je mjesecu je 474.000 migranata s područja EU primalo socijalnu pomoć u Njemačkoj. Većina njih bila je iz Poljske, Rumunjske i Bugarske.
Novi zakon je zapravo reakcija na odluku Federalnog suda s početka godine po kojoj dovoljno pola godine provedene u Njemačkoj da se steknu prava na socijalnu pomoć. U kontekstu antimigrantske histerije, izrada strogog zakona poslužila je vladajućoj koaliciji na čelu s Angelom Merkel da pokuša neutralizirati proboje s desna, posebno izborno sve uspješnije Alternative za Njemačku (AfD). Kako bi se to trebalo uspjeti u neutralizaciji ekstremne desnice kroz popuštanje njihovim zahtjevima, ostaje krajnje nejasno. Formula koja je diktirala rasprave o unutarevropskom aspektu migracija je ona “socijalnog turizma”. U opuštenijem prijevodu: ne može Njemačka raznim evropskim ljenčinama plaćati da žive u Njemačkoj i ne rade ništa.
Osim što je posrijedi klasična gesta discipliniranja vlastite radne snage putem djelomičnog osporavanja migrantskih aspiracija, teško je ne uočiti da troškovi “socijalnog turizma” ne predstavljaju ozbiljnu stavku u njemačkom proračunu, pogotovo jer se u zadnjim kvartalima diče proračunskim suficitom. Također, kamate na njemačke kratkoročne obveznice su negativne, tako da bi se doslovno socijalna pomoć mogla u određenoj mjeri financirati kroz prihode od izdavanja obveznica. A to nam dovoljno govori o privilegiranom statusu Njemačke unutar eurozone: on je u priličnoj mjeri zarađen na teret ostatka Unije i na leđima povećane eksploatacije vlastite radničke klase. Ideološki trik sastoji se u tome da se povećana eksploatacija prevodi u “vrijedne njemačke radnike” koji su s tržišta izgurali “lijene parazite” koji sad po plijen dolaze njima doma.