Ove nedjelje, u Crnoj Gori se održavaju parlamentarni izbori na kojima će se izabrati 81 zastupnik u državnoj Skupštini. Iako redovni, izbori se organiziraju u vremenu još jedne duboke krize parlamentarnog života i niza protesta koje je mjesecima organizirao opozicijski Demokratski front (DF), široki savez stranaka koje se obično smatraju sklonima bližem povezivanju sa Srbijom. Iako vlada pod sada već četvrtstoljetnom kontrolom Mila Đukanovića i Demokratske partije socijalista (DPS) nije priznavala da se je prosvjedi potresli, ipak je nakon odlaska svojeg dosadašnjeg najvjernijeg partnera, Socijaldemokratske partije (SDP), pristala na formiranje tehničke vlade sa dijelom opozicije radi pripreme “fer uslova” za izbore.
Donošenju novog izbornog zakona kumovala je i Europska unija, no konkretni rezultati povećane “transparentnosti” u izbornom procesu i više su nego upitni. Naime, još postoje velike sumnje oko točnog broja birača u toj zemlji sa tek nešto više od pola milijuna stanovnika. Osim toga, izvjesno je kako su zapadne zemlje vrlo zainteresirane za održavanje statusa quo, osobito u pogledu namjere Crne Gore da uskoro uđe u Sjevernoatlantski savez (NATO), čak i pod cijenu zadržavanja na vlasti kompromitiranog DPS-a. Ta želja osobito proizlazi iz straha od namjere DF-a, koji održava dobre veze s ruskom ambasadom, da postane glavni opozicijski blok i time pokupi veći dio glasova onih nezadovoljni Đukanovićem monopolom na vlast.
Podjele unutar crnogorske opozicije i do sad su bile glavna prepreka rušenju DPS-a. Naime, ako je DF uspio okupiti većinu “pro-srpske” desnice, opozicija se nipošto ne može svesti na taj “svjetonazorski krug”. Kako bi prebrodila tu krizu, i istodobno ponudila alternativu i DPS-a i DF-u, opozicija je okupila veliku koaliciju nazvanu “Ključ”, koja uključuje i otpatke od DF-a okupljene u DEMOS i “pro-srpsku ljevicu” odvojenu od DPS-a i oličenu u Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) i najliberalnije bivše frakcije SDP-a, Udruženu reformsku akciju, stranku najoptimitističke kratice na crnogorskoj političkoj sceni – URA! Njima se na opoziciji osim DF-a pridružuje još nekoliko stranaka od kojih većinu povezuje tek obećanje da “neće s Milom”.
No to je obećanje do sad većina opozicijskih stranaka ionako često kršila. Čak i ako sve stranke opozicije doista po prvi puta osvoje većinu u parlamentu, vrlo je neizvjesno hoće li se uspjeti dogovoriti međusobnom ili će nekom ipak biti lakše “s Milom”.