U inflaciji prilično zamornih i neduhovitih satiričkih pokušaja prikazivanja hrvatske političke stvarnosti možda je stvarno bolje ostati na distanci i dopustiti samim akterima te stvarnosti da obave taj satirički posao. Tome u prilog najuvjerljivije govore jučerašnje aktivnosti osječkog gradonačelnika Ivana Vrkića na Facebooku. Ponukan najavom uvođenja izravne avionske linije Dublin – Osijek za Božić, Vrkić je obznanio svoj političko-ekonomski plan kojim bi mlade osječane koji su otišli živjeti i raditi u Irsku posljednjih godina, vratio kući.
A plan izgleda ovako: Vrkić je zamislio da gradskim novcem subvencionira povratne avionske karte kako bi suvremeni gastarbajteri redovitije dolazili kući za praznike. Cijena karte bi trebala iznositi oko 2.500kn dok bi ju grad, prema Vrkićevoj ideji, trebao subvencionirati s iznosom od 500kn. Razvojna politika temeljena na kombinaciji nostalgije i subvencioniranja niskotarifnih aviokompanija trebala bi u koracima izgledati ovako: sa svakim novim kratkotrajnim povratkom u Osijek, mladima bi se budila želja za stalnim povratkom, sve dok jedan put ne bi do kraja prelomili, ostali u Osijeku i odlučili neiskoristiti subvencioniranu povratnu kartu. Također, samo taj čin bi i sam od sebe stvorio i radno mjesto za tu osobu.
Volja internetske većine
Kao što se i moglo očekivati, Vrkićev post je bio zasut kritičkim komentarima koji su ukazivali na svu besmislenost ideje i manje-više apelirali da se stvore društveni uvjeti i radna mjesta kako mladi ne bi u tolikoj mjeri napuštali grad. No, gradonačelnik se nije dao i novim postom je ponudio “demokratsko” rješenje problema: “Javno dajem do znanja kako me huškači, provokatori i dežurni hejteri neće pokolebati u borbi za svoje građane gdje ispravljam višegodišnje brljotine prethodnih vlasti, ali sam odlučio da ćemo ovu odluku donijeti ipak zajedno. Tako, u komentar ispod ako ste za sufinanciranje upišite plus, ako niste minus ili jednostavno da ili ne. Sutra do 20 sati zajedno odlučujemo, neka pobijedi volja internetske većine koja je ovu priču i započela.”
Dakle, razvojna politika zasniva se na subvencioniranju niskotarifnih aviokompanija, dok se demokratski procesi odvijaju ispod gradonačelnikova fejsbuk posta. Međutim, uspješnost Vrkićeve “satire” ogleda se upravo u tome da ne odskače previše od uvriježenog pristupa zamišljanju ekonomskog razvoja države, zastupljenog i u “ozbiljnijim” programima. Umjetnički postupak “pretjerivanja” stvarnosti postigao je hvalevrijedan politički učinak: ogolio je tu stvarnost do kraja.