Više od 400 kompanija i nevladinih organizacija iz područja zaštite okoliša, iz svih 28 zemalja članica, zatražilo je od Europske unije hitan prekid anti-dampinških mjera za uvoz solarnih panela i ćelija iz Kine. Slično pismo, Uniji su poslali i Greenpeace, WWF i Climate Action Network. Europska unija, uvela je 2013. godine penale na uvoz panela iz Kine kako bi zaštitila europske proizvođače istog sektora, strahujući da Kina u EU panele prodaje po umjetno niskoj cijeni, nižoj nego što bi ih prodavala na domaćem tržištu. Naime, prodaja kineskih solarnih panela učetverostručila se u EU u periodu 2009.-2011. preuzevši više od 80 posto europskog tržišta solarnim panelima te je 2011. godine ostvarila prodaju u iznosu od 21 milijardu eura. Kineski paneli bili su naime čak 45 %jeftiniji od onih izrađenih u Europi.
Nakon nekoliko godina, politika penalizacije konkurencije pokazuje promašenom jer je EU i u ovom sektoru počela globalno zaostajati za Kinom i SAD-om – ne samo u proizvodnji, već i u ugradnji solarnih panela. Također, nije uspjela niti spriječiti pad konkurentnosti europskih firmi. Umjesto željenim globalnim vodstvom EU u obnovljivim izvorima energije, kaznene mjere rezultirale su sporijom ugradnjom solarnih panela diljem Europe, ali zanimljivo, spriječile su i daljnji razvoj ovog sektora, te ograničile stvaranje novih radnih mjesta u EU, objašnjavaju kompanije i NGO-ovi.
Usprkos globalnom boomu u proizvodnji solarnih panela, EU u proizvodnji u ovom sektoru ima svega 120.000 zaposlenih ljudi, što se teško može mjeriti sa kineskih milijun. Zbog povećanih cijena solarnih ćelija u EU, sektor se nije mogao razvijati prateći kineski i američki razvoj. Stručnjaci predviđaju da bi se broj zaposlenih mogao značajno povećati ukidanjem penala na uvoz kineskih solarnih proizvoda. Prema nekim procjenama, ukidanjem penala Kini, u Europi bi se stvorilo 55.000 novih radnih mjesta u ovom sektoru do 2020. U usporedbi sa milijun kineskih radnih mjesta, tih 55.000 ne čini se pretjerano mnogo. A čini se još manje kad se u obzir uzme u kojoj mjeri europsko dostizanje nisko postavljenog cilja o 27 % energije iz obnovljivih izvora koji bi trebali napajati Europu do 2030. godine, ovisi o tom sektoru.
Krucijalni problem s ovim primjerom još je jedna diskrepancija između proklamiranja europskih ekoloških ciljeva i ekonomskih mjera. Tim više, ako se uzme da su ekološki ciljevi prenisko postavljeni, posebno s obzirom na pređenu granicu od 400 ppm udjela CO2 u atmosferi, označenoj kao točkom nakon koje klimatske promjene nije moguće više zaustaviti niti preokrenuti njihov štetan trend. EU je prošlog tjedna potpisala Pariški sporazum o klimatskim promjenama kojim se još jednom obvezuje na nešto što u praksi nije spremna provesti. Drugačije se ne mogu objasniti loše postavljene energetske politike, koje osim što ograničavaju razvoj alternativnih energetskih izvora, također potiču zemlje europske periferije na nastavak izgradnje postrojenja za fosilna goriva, poput ugljena i plina.