Europski revizorski sud zaključio je kako Europska komisija nije osigurala dovoljno sredstava za “financiranje projekata u polju medijskih sloboda”. Za projekte u području vladavine prava Komisija nije dosljedno primjenjivala uvjete, a u ključnim područjima kao što su sloboda medija, državno odvjetništvo te borba protiv korupcije i organiziranog kriminala bilo je osigurano relativno malo financijskih sredstava. Na održivost projekata također su utjecali izostanak političke volje korisnika da provedu reformu u institucijama, nedovoljna proračunska sredstva i broj članova osoblja, ali i loša usklađenost, stoji u službenom priopćenju revizorskog suda.
Revizori su naime proveli nešto što nazivaju „metarevizijom”, odnosno pregledali su način na koji je Komisija upravljala pretpristupnom pomoći u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji u razdoblju 2007. – 2013. Uglavnom su procjenjivali podatke iz prethodnih tematskih izvješća i evaluacija Komisije te su ispitali cjelokupan proces izrade programa, 52 nacionalna projekta i tri regionalna programa. Financijska pomoć EU-a pružena zapadnom Balkanu kroz Instrument pretpristupne pomoći (IPA) iznosila je u zadanom periodu 5,1 milijardu eura.
Projekti bez glave i repa
Revizori su u konačnici zaključili kako bi Komisija trebala utvrditi “konkretne ciljeve” na temelju rangiranih prioriteta i odrediti “ciljne vrijednosti” koje bi morale biti mjerljive kao i primjenjivati “relevantne uvjete”. Također bi trebala “sustavno pratiti” osjetljive programe kao i “bolje usmjeriti sredstva” i potruditi se da se rezultati vide “na terenu”.
Premda zakukuljena u birokratski govor i podjelu odgovornosti između EK i nacionalnih zemalja, radi se o dosta žestokoj kritici Komisije. Revizori zaduženi za brojke, a ne za politike, pa stoga ne mogu baš olako biti optuženi za pogrešnu ideologiju, pokazali su računovodstvenim putem da je EK loše utrošila 5,1 milijardi eura iz IPA projekata te da se radilo o programima koji su, čini se, bili bez konkretnih i bez adekvatno formiranih ciljeva, bez prioriteta, a ponekad čak i irelevantni. Komisija također, prema mišljenju revizorskog suda, programe nije sustavno pratila.
Iz dosadne birokratske vijesti može se ipak zaključiti da čak i revizori vide ono pred čim EU uporno zatvara oči: za početak, ogromna sredstva europskih poreznih obveznika loše se i pogrešno troše, jer ova revizija koja se odnosi na balkanske zemlje, čini se nije jedina kritički konotirana. Također, u dijelu koji se tiče medija, zanimljivo je da su revizori povezali ono što EU nije, a to je da bez adekvatno javno financiranih medija, teško može biti napretka i u ostalim željenim sektorima. A poruka da se premalo ulagalo u slobodu medija jasna je da jasnija ne može biti. Radi li se tek o slučajnosti revizorskih rezultata, o autorefleksivnosti izazvanoj postbrexit šokom ili je možda čak Komisija odlučila reagirati na višegodišnju ekonomsku i trajnu demokratsku krizu ove naddržavne tvorevine, možda postane jasno s novim krugom EU projekata…