“Visoki funkcioner Uprave kriminalističke policije odavao je operativne podatke stranim službama”, kazao je novinarima srpski premijer Aleksandar Vučić u ponedjeljak navečer, objasnivši kako se upravo “vodi postupak, što znači da imamo svu istinu, pitanje je samo da li će tužilac da proceni da je predmet pritvorski ili ne. Ali, ne mislim da je pritvor važan, već okončanje postupka”. Vučić je konferenciju za medije održao nakon izvanredne sjednice Biroa za koordinaciju službi bezbednosti na kojoj je “ustanovljena povećana aktivnost obavještajnih službi“. Povod toj sjednici bile su optužbe iz Crne Gore da su osobe iz Srbije planirale terorističke napade na vječnog crnogorskog premijera Mila Đukanovića.
Prema izjavama srpskog premijera, sigurnosni organi otkrili su pojačano djelovanje stranih obavještajnih službi – i iz zemalja istoka kao i sa zapada – na svom teritoriju. Vučić je najavio procesuiranje uhićenih, no podtekst izjava daje naslutiti da će se procesuirati samo domaći funkcioneri koji su uglavnom bili u ulogama prodavatelja informacija, dok su strana lica, kaže Vučić “našom aktivnošću uspešno neutralisana i taj posao neće moći da obavljaju na ovaj način”.
Inostrani elementi
Za razliku od Vučića, žuti srpski mediji otkrili su većinu imena srpskih državljana osumnjičenih za sudjelovanje u ovoj potencijalnoj špijunskoj hobotnici, pa tako Alo!, Pink i Informer, samostalno ne pretjerano pouzdani u diseminaciji točnih informacija, navode kako je osumnjičeni visoki funkcioner Uprave kriminalističke policije (UKP) zapravo Veljko Popara za kojeg se sumnja da je dokumente o svim istragama koje se vode u Srbiji prodavao stranima agencijama poput Američke centralne obavještajne službe, CIA. S obzirom na sklonost žutog srpskog tiska da ovoj agenciji daje natprirodne sposobnosti, ove informacije treba uzeti s rezervom. S druge strane, i ozbiljniji mediji poput Večernjih novosti i B92 objavili su navode o pojačanom terenskom radu CIA-e u Srbiji također konstatiravši kako su srpske kontraobavještajne službe otkrile veću špijunsku aktivnost u toj zemlji u posljednjih nekoliko mjeseci.
Službe su također jednoglasno odbile mogućnost da je bilo koji srpski dužnosnik imao bilo kakve veze s događajima u Crnoj Gori i tobožnjem planiranom napadu na Mila Đukanovića, premda nalazi istraga pokazuju kako Đukanović jest bio praćen ali ne od osoba uhićenih zbog aktivnosti u Crnoj Gori.
Bes, blam i geopolitička nemoć
Vučić je kazao kako je špijunska oprema pronađena kod uhićenih na toj razini naprednosti da možda četiri zemlje imaju takvu opremu, indicirajući kako se zaista radi o djelovanju velikih obavještajnih agencija. Usprkos jasno artikuliranom bijesu, Vučić je čini se svjestan da je u globalnoj špijunskoj igri ipak nemoćan, stoga u startu najavljuje kako će sam morati platiti cijenu akcija koje je srpska država poduzela protiv vlastitih i stranih državljana na svom teritoriju. Kazao je se ne ljuti se na one iz velikih službi, jer oni misle da im je to posao, iako ugrožavaju nečiji suverenitet, ali ne može da objasni svoj bes i transfer blama zbog Srba koji rade sa njima.
Srbija trenutno zaista ima za obavještajce možda i najzanimljiviju geopolitičku poziciju u Europi. Ona je doslovno zaglavljena na razmeđi starih hladnoratovskih podjela između istoka i zapada u trenutku novih sukoba po sličnim geografskim osnovama. Dok se ekonomskim i društvenim vrijednostima približava EU, istovremeno krši sankcije koje je Unija nametnula Rusiji. Ona odbija ući u NATO istovremeno vojno surađujući i s njim i s Rusijom na vlastitom teritoriju. Nedavno je također bila opomenuta jer je zajedno sa Rusijom poslala humanitarnu pomoć Siriji što je odmah ostalo protumačeno kao kršenje neutralnosti.
Ne treba pritom zanemariti niti da su odnosi između Rusije i Zapada na najnižim razinama od pada Istočnog bloka, dijelom zbog Ukrajine, dijelom zbog Sirije, a dijelom zbog NATO baza uzduž europske granice sa Rusijom. No, sav ovaj kontekst i dalje ne objašnjava odnos događaja u Crnoj Gori sa masovnim srpskim neutraliziranjem stranih špijuna.