Kao što to obično biva kad se dogodi nešto van redovitog političkog života, zastupnici u hrvatskom parlamentu zatraže stanku kako bi događaju priuštili zasluženu pažnju. Tako su danas na red došla uhićenja u Bosni i Hercegovini. Naime, deset bivših časnika Hrvatskog vijeća obrane osumnjičeno je za ratni zločin nad većim brojem žrtava srpske nacionalnosti u Orašju u periodu od aprila 1992. godine do juna 1993. godine.
Ono što odmah upada u oči u pregledu svih reakcija na događaj, pa tako i onih u Saboru, izostanak je bilo kakvog tretmana samog sadržaja optužnica. Tu i tamo bi se začuo standardan retorički odmak o tome kako sve ratne zločine treba procesuirati, ali sva pažnja je usmjerena na navodne političko-pravosudne igre u režiji Sarajeva (i Banja Luke) kojima se želi naštetiti hrvatskom narodu kao takvome. O stupnju zamišljene ugroze dovoljno govori i želja Mostova saborskog zastupnika Mira Bulja da predsjednica sazove sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Iako rad policijsko-pravosudnih struktura u tretmanu ratnih zločina na postjugoslavenskim prostorima ostavlja dovoljno prostora za sumnju u političko tempiranje i korištenje optužnica, dosljedno zanemarivanje samog sadržaja dovoljno govori o političkoj klimi.
Tako se SDP-ov umirovljeni general Ante Kotromanović obrušio na premijera Andreja Plenkovića i ministra vanjskih poslova Davora Ivu Stiera koji su par dana prije uhićenja boravili u BiH. Kotromanović ih je u objavi na Facebooku pitao: što ste tamo radili?, kao da je cilj diplomatskih posjeta dogovor o bunkeriranju optužnica. I gotovo sve ostale reakcije uhićenja tretiraju kao neuspjeh hrvatske diplomacije. Miro Kovač je u Saboru je ironično primijetio kako su optužnice nagrada Hrvatskoj što se založila za BiH na eurointegracijskom putu. No, možda je najindikativnija rečenica u njegovom govoru ona po kojoj bi se sve zločine trebalo procesuirati, ali da ipak treba paziti na politički kontekst. Kakav je to kontekst u BiH? Upravo onaj sagrađen na politikama iz devedesetih i zločinima koji su ih pratili.