U glavnom gradu Latvije, Rigi, proteklog je vikenda održan peti po redu samit inicijative Kina i zemlje centralne i istočne Europe (CEEC), poznatije kao 16+1 inicijativa na kojem je donesena i Deklaracija iz Rige. Šefovi vlada 16 zemalja potvrdili su svoju podršku zajedničkoj suradnji čija su okosnica infrastrukturni i energetski projekti. Konkretnije oblike poprimila i inicijativa “Tri mora” koja podrazumijeva suradnju ovih zemalja na relaciji Jadransko-Baltičko i Crno more, prvi put predloženoj prošle godine na 4. samitu održanom u novembru u kineskom gradu Suzhouu (Sudžou).
Inicijativa Tri mora temelji se na razvoju transportnih čvorišta ili “hubova” i industrijskih parkova na obalama ovih triju mora koji bi bili međusobno spojeni unutarnjim vodnim i cestovnim putevima. Cilj je izgradnja industrijskih klastera u lukama te kvalitetne mreže cesta, željeznica i riječnih koridora koji bi ih povezivali. Šefovi svih 17 zemalja smatraju ovu inicijativu korisnom za sve strane jer bi “boljim povezivanjem i povećanom trgovinskom prometu pridonijela dugoročnom održivom ekonomskom rastu svih ovih zemalja”. Od povezivanja ove inicijative s onom Jedan pojas, jedna cesta očekuje se i bolja suradnja u sklopu Trans-europske transportne mreže što bi se ostvarivalo “uzajamnim računanjem na prednosti svih zemalja” a to bi podrazumijevalo i usklađenost zakona i pravila poslovanja i tržišnih principa koji bi zadovoljili i interese Kine i ostalih zemalja, upravo takva načela zagovara Deklaracija iz Rige.
Memorandumi o razumijevanju (MOR)
Na samitu su održani i sastanci šefova pojedinih zemalja s kineskim premijerom Li Keqiangom. Bugarsko ministarstvo transporta potpisalo je s Kineskom nacionalnom komisijom za razvoj i reforme memorandum o razumijevanju i kooperaciji, a razgovaralo se o suradnjama na području poljoprivrede, prijevoza i infrastrukture. Kineski premijer naglasio je povećanu prisutnost bugarske robe na kineskom tržištu kazavši kako ima i više prostora za izvoz esencijalnih ulja, posebice ružinog, zatim mlijeka i milječnih proizvoda te mesa i duhana. Osnaživanje ove suradnje planira se posebnim bilateralnim ugovorima. Bugarski premijer Bojko Borisov naglasio je važnost suradnje s Kinom u industrijskoj proizvodnji iskazavši zadovoljstvo rastom kineskih ulaganja u elektrotehniku, IT sektor i komunikacijske tehnologije, kao i u kemikalije, farmaciju i prehranu. Borisov se tom prilikom sastao i sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem na temu izgradnje internih plinovoda između Bugarske i Srbije koji bi uskoro trebali biti dovršeni.
O čemu je konkretno s predstavnicima kineskih kompanija (Huawei, Nuctech i Industrial and Commercial Bank of China) razgovarao Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić nije sasvim poznato, no za razliku od Srbije koja je potpisala čak 6 ugovora s Kinom, BiH čini se nije potpisala nijedan. Zaključeno je da su odnosi ovih dviju zemalja dobri i napreduju u pozitivnom pravcu. Naglašeno je da postoji obostrani interes za jačanjem ekonomske suradnje, a kineski premijer naglasak je stavio na interes Bosne i Hercegovine za suradnjom na infrastrukturnim projektima, kao i plasmanu bh. poljoprivrednih proizvoda na kinesko tržište.
Makedonija u ništa
Konkretnih potpisanih ugovora nema ni u Makedoniji zasada, a makedonski mediji o sastanku pišu kao da se radi o prvom ovakvom, a ne petom i o inicijativi koja postoji već nekoliko godina kao da se prvi put susreću s njom. Podsjetimo, prvi sastanak ove inicijative održan je još 2012. godine u Varšavi (drugi u Bukureštu 2013., treći u Beogradu 2014., te prošlogodišnji u Sudžou). Jedan od indikatora makedonske paraliziranosti zbog dugoročne krize koju je proizveo vladajući VMRO-DPMNE vidi se i iz manjka dogovora o međunarodnoj suradnji s Kinom. To je posebno zanimljivo kad se u obzir uzme da se radi o zemlji u kojoj su nadnice niže nego u Kini, što bi samo po sebi ovu zemlju trebalo činiti privlačnom za investicije.
Memorandum o razumijevanju potpisan je i između Hrvatske i Kine na području luka i lučkih industrijskih parkova, s ciljem ulaganja, izgradnje, osuvremenjivanja i upravljanja lukama, kao i razvoju, izgradnji i upravljanju lučkim industrijskim parkovima, ulaganjima u projekte te izgradnji željeznica, autocesta, logistike i skladištenja u vezi s lukama i lučkim industrijskim parkovima te drugim područjima o kojima se usuglase. Fokus kineskih ulaganja u Hrvatskoj bio bi u one dijelove hrvatskog gospodarstva gdje sredstva iz europskih fondova nisu planirana.
Srbija u sridu?
O krucijalnom geopolitičkom položaju Srbije u ovoj inicijativi govori i činjenica da je ova zemlja potpisala čak 6 različitih komercijalnih sporazuma, ugovora i MoR-ova, o suradnji s Kinom, uključujući i onaj o ukidanju viznog režima. Potpisan je tako i ugovor o financiranju izgradnje autoputa Surčin-Obrenovac vrijedan 208 milijuna eura, zatim ugovor o nastavku izgradnje zaobilaznice oko Beograda vrijedan 207 milijuna eura, pa potom MOR s kineskom kompanijom Huavei o suradnji na razvoju sistema upravljanja i telekomunikacija u prometu i infrastrukturi. Potpisan je i ugovor za izgradnju prve dionice pruge Beograd Budimpešta kao i memorandum o financiranju projekata mađarsko-srpske željeznice na teritoriju Srbije. Potpisani ugovori vrijedni su više od 734 milijuna eura. Srpskog premijera Aleksandra Vučića posebno je uzrujala situacija oko rudarsko topioničarskog bazena Bor. Srbija želi ovaj kompleks predati u ruke Kineza, no oni su suzdržani jer su u poslovanju rudnika otkrili nepravilnosti. Svojim karakterističnim načinom, Vučić je prioritet rješavanja situacije u Boru objasnio kazavši kako će “moliti i klečati ako treba“.
Na samitu su sudjelovale Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Makedonija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija. Kina ovu inicijativu promatra isključivo poslovno i strateški. Političkih kao niti bilo kakvih drugih kulturnih uvjeta nema. Po tome se ova suradnja razlikuje od onih sa zapadnim institucijama i unatoč tome što je cijela poanta inicijative da ubrza protok svoje robe do bogatog zapadnog tržišta EU, suradnja ove inicijative u tom je pogledu manje štetna za Balkan nego druge slične. Problem o kojem smo ranije pisali međutim i dalje ostaje, a to je sama iscrpljujuća ekonomska logika svih ovih poslova: kineski krediti balkanskim državama uvjetuju da polovicu radova izvode kineske firme, dok drugu polovicu one daju podugovaranjem lokalnim firmama pri čemu u takvim suradnjama dosad nije manjkalo korupcijskih skandala, preskupih dionica, loših plaća i još gorih radnih uvjeta.