Uoči nedjeljnog drugog kruga predsjedničkih izbora u Moldaviji, ova zemlja prometnula se u jednu od glavnih tema većine rumunjskih medija. Među vijestima posljednjih dana dominiraju one o hitnom potpisivanju niza sporazuma između dvije zemlje kojima se potiče snažnija suradnja državnih agencija. Zatim je bivši rumunjski ministar Răzvan Nicolescu (i sadašnji zaposlenik jedne američke multinacionalke) najavio kako bi Rumunjska, EU i SAD mogli uložiti velika sredstva u Moldaviju i “otvoriti ogroman broj radnih mjesta, ali to ovisi o razvoju događaja u narednih par dana”. Naposljetku je rumunjski predsjednik Klaus Iohannis ničim izazvan izjavio kako je “ujedinjenje Rumunjske i Besarabije [staro ime za Moldaviju koje uključuje i dijelove Ukrajine] moguće, ali neće biti ostvareno skoro”.
Ovakav niz izjava najispravnije bi se mogao interpretirati kao panika među rumunjskim političarima i njihovim zapadnim saveznicima. Povod panici bez sumnje je vrlo izgledna pobjeda Igora Dodona na spomenutim izborima. Dodon se naime smatra “proruskim” kandidatom koji bi lako mogao poništiti dugotrajno ulaganje u izvlačenje Moldavije iz sfere utjecaja Ruske Federacije. Kao što je otvoreno izjavio Iohannis: “proeuropske stranke su stvorene uz pomoć rumunjskih političara i uspjele se čak osvojiti vlast, ali sada smo došli do situacije kada one više ne mogu privući birače”. Iznos koji je uložen u stvaranje “proeuropske” Moldavije procjenjuje se na 100 milijuna eura od 2010. godine do danas. Posljednja tranša od 3 milijuna uplaćena je ovih dana i namijenjena je izgradnji 83 dječja vrtića.
Veliki geopolitički projekt privlačenja Moldavije Zapadu, koji se ovih dana u osnovi svodi na kupovinu glasova, u cijelosti je financiran iz rumunjskog proračuna. U tom smislu treba tumačiti i Iohannisove fantastične najave. Potporu ujedinjenju s Rumunjskom u Moldaviji u najboljim vremenima daje svega dvadesetak posto stanovništva dok je u Budžaku (ukrajinskom dijelu Besarabije) nepostojeća. No rumunjskim vlastima treba neko ekspanzionističko opravdanje za gigantska ulaganja u “pozapadnjenje” Moldavije. Nikome od zapadnih saveznika očito na pada na pamet da njihovi favoriti nisu politički propali zbog velike ljubavi Moldavaca prema Rusiji, već gigantskih korupcijskih afera koje su proizveli.