Informacije koje je prije dva tjedna objavio britanski medij Guardian o novoj energetskoj direktivi Europske Unije koja će ukinuti prioritet napajanja energetskih mreža solarnom ili vjetroenergijom pred fosilnim izvorima, pokazuju se, izgleda, točnima. Iako se objava osam tekstova ove regulacije, nazvane “Zimskim paketom” očekuje 30. novembra, njezin sadržaj nije tajna.
Organizacije koje se bave klimatskim pitanjima upozoravaju da izostavljanje ograničenja emisije CO2 iz članka 23. Zimskog paketa omogućava prikrivene subvencije za elektrane napajane ugljenom. Ovo se odnosi na načelo da potrošači koji su ugradili obnovljive izvore energije u svoje domove, viškove tako dobivene energije prodaju velikim javnim ili privatnim energetskim mrežama koje onda imaju obavezu prioriteta potrošnje ove energije nad klasičnom (ugljen, nuklearke). Novim paketom zakona toga prioriteta više nema.
Obnovljivi izvori energije ne samo što postaju sve učinkovitiji (osim veće iskoristivosti, radi se i na unaprjeđenju skladištenja ovih izvora (npr. uz pomoć baterija električnih automobila) što je zbog nestalnosti obnovljivih izvora veliki problem) već postaju jeftiniji od fosilnih goriva (osim ugljena). Usprkos tome što neke zemlje u Europi najavljuju i do 100 posto proizvodnje energije iz obnovljivih izvora (jer su zagađujuće industrije preselile u zemlje u razvoju), Europa ne iskorištava dovoljno ove potencijale, pa su tako nedavno i europski proizvođači solarnih panela zatražili od Europske komisije ukidanje antidampinških carina na proizvode iz Kine jer, takve carine ne samo što usporavaju razvoj ovog sektora, nego ograničavaju i otvaranje novih radnih mjesta. Upozoravalo se također da zbog daljnjeg poticanja potrošnje fosilnih goriva ulaganja u obnovljive izvore energije u Europi padaju iz godine u godinu, usprkos tome što smjer razvoja ovih energenata ide suprotnom putanjom.
Nisko postavljeni ciljevi
Svega mjesec i pol dana nakon što je ponosno potpisala i krenula u ratifikaciju neambicioznog Pariškog sporazuma o zaustavljanju posljedica klimatskih promjena, Europska unija uz diskurs “postavljanja potrošača u središte energetske mreže”, a istovremenim ukidanjem ograničenja emisije CO2 u ovom kontekstu radi suprotno od deklariranih političkih ciljeva.
Radi se navodno o ustupku Poljskoj čija industrija ovisi o elektranama na ugljen, a koja je već u lošim odnosima s Komisijom radi potencijalnog gubitka tranzitnih poreza za transport ruskog plina koji bi uskoro, ukoliko se realizira izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 (ideja najvećih europskih kompanija fosilnim gorivima), mogla umjesto preko Poljske ići preko Njemačke. Međutim, više od toga, radi se o još jednom ustupku najvećim europskim energetskim kompanijama, a na štetu svih proizvođača-potrošača obnovljivih izvora energije.
Načelo prema kojem proizvođači energije dobivene iz obnovljivih izvora viškove prodaju energetskim kompanijama, nastalo je zbog nepostojanja tehnologije skladištenja ove energije. Takva razmjena omogućuje uštede u kupoprodaji energije iz fosilnih izvora. Zauzvrat, u visokofunkcionalnoj mreži obnovljivih izvora energije sutrašnjice, potrošači ne samo da neće plaćati visoke cijene energije (mreže skladištenja će ipak trebati održavati) već će i sami ostvarivati neke prihode koji bi u konačnici mogli prestići i neke troškove. Dok druge zemlje, posebice Kina (ali i skandinavske zemlje, Nizozemska te neke arapske zemlje), traže načine za proširenje mreže obnovljivih izvora energije i povećanja potrošnje, ali značajno povećavaju ulaganja, EU je čini se odustala od globalnog primata nad ovim dijelom tržišne utakmice. Pritom, potpuno slobodna od demokratske kontrole i bez straha od gubitka vlasti, ne razmišlja dugoročno ni o vlastitom opstanku ni o interesima 800 milijuna ljudi koji joj gravitiraju, već poraznim klimatsko-energetskim ciljevima koje si postavlja primarno vodi računa o profitnom interesu najvećih europskih fosilnih kompanija.